Lorena Kujek- Neimenovana destrukcija

 

Moja je zaprepaštena nutrina prsnula poput mjehurića, tako nevjerojatno trivijalno, bezbolnom tišinom blagoslovljena.
Ne izustih niti glasa, dok se rasparana pjesma razlijevala po čistom listu papira.

Neizgovoreno se pitanje prolamalo kroz snježne obronke, nevjericu intuitivnog rastanka obavijenog pahuljama pothlađenih suza.

Nanizali su se mjeseci pod teretom neuhvatljivih obronaka,
škriputajući ubrzano kao da žure na pogreb davnog znanca; čiji je identitet prava enigma.

Bijasmo obojani zlatnom nijansom umnih bogatstava, identični sklop percepcije bez mogućnosti predaha,
ali postadosmo hrpa beznačajnog kamenja, nepovratno izgubljeni sanjari obilježeni ožiljkom što ga nanosi težina opstanka.

Zaista, pala je i najtanja krinka zajedništva.

15822824_1286277511427828_6557460967875550536_n

5 komentara za "Lorena Kujek- Neimenovana destrukcija"

  1. Ivica Grgić
    25/01/2017 at 9:23 am Permalink

    kao da žure na pogreb davnog znanca; čiji je identitet prava enigma.

    Nikada se još nisam susreo sa sličnim načinom izražavanja u poeziji,ovo je za mene nešto potpuno novo i drugačije od svega do sada pročitanog,no kako ja več više od trideset godina čitam poeziju imam sposobnost prepoznati kvalitet,dakle kada je nešto dobro,to se i vidi,bez obzira na stil..jer može nam nešto biti blisko ili ne ali ako je dobro mora se prepoznati kao takvo..jako lijepo Lorena,originalno, nesputan način izražavanja,bogatstvo riječi na djelu, emocije upakirane u pomalo nedokučivu ambalažu 🙂 Pozdrav Ti leti !

  2. poetic_soul_1996
    25/01/2017 at 4:08 pm Permalink

    Hvala! 🙂

  3. Marija
    26/01/2017 at 9:16 am Permalink

    Rasprsnuo se osjećaj već na početku teksta utišanom emocijom pjesnikinje, ali se snažno prenio na mene – čitateljicu, donio tugu i još jednu izvjesnost da sve što se daje potpuno, “zlatnom nijansom umnog bogatstva”, nesputano i nekontrolirano, donese umor i tugu.
    Žig opstanka uvijek odnese prevagu. Uvijek pečatira život!
    Veliki pozdrav, Poetic Soul.

  4. boba grljusic
    26/01/2017 at 4:53 pm Permalink

    Originalno, drukčije , odlično.
    a umor ,tugu treba prihvatiti i to je naše.
    pozdrav

  5. Mihaela
    26/01/2017 at 7:50 pm Permalink

    … kao da žure na pogreb davnog znanca; čiji je identitet prava enigma…

    Tvoja lirska crtica donese misao o tome, koliko se ljudi mogu zaista poznavati i gdje je ta prijelomna točka koja sunčani sjaj odjednom pretvori u hrpu hladnog kamenja.!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.