Lorena Kujek- Realna idealizacija

Smaragdna kraljevno
procvjetalih krajobraza
dok mu dotičeš usne,
otari svoje napuklo lice-
o rubac platonske korote.

Iskusi tinjajuću katarzu,
držeći njegov dlan
blizu odleđenog srca.

Poljubi mu vrat
sa specifičnim madežom,
tresući se u golemosti
ispoljenih sentimenata.

Kako obrubiti opijate
u utjelovljenju njegove
muževne zrelosti?

Taj muškarac
zrači inspirativnošću,
ispisujući ukrasne rime
tik do sladostrasnih umijeća
nespecifičnog voljenja.

Znam,
ti bi htjela
beskompromisno
zagospodariti
vašom vječnošću.

Hoćeš li ga
jednako obožavati
kad učas mine
prvotna zaluđenost?

Tko zna,
možda ćeš se protegnuti
u radijusu od neutaživosti
do krajnje potrebitosti.

Ali ne brini…

Pored njega će
tvoje razmrvljene kosti
konačno pronaći-
spokoj beskrajnosti.

Brooke Shaden Photography

 

 

Jedan komentar za "Lorena Kujek- Realna idealizacija"

  1. Marija
    Marija
    31/01/2019 at 5:41 pm Permalink

    Oksimoron iz naslova lagano se proteže kroz cijelu pjesmu. Autor i Muza u igri stvaranja, nasuprot običnosti života. Pozdrav, Lorena!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.