Za vrijeme
hrvanja
s unutarnjim 
demonima,
znatiželjno 
proučavam 
efekt domina.

Čemu ova 
magična borba?

Nokautira me 
nerazgrađena,
sumporasta,
omaglica u 
prekomjernim 
dozama.

Preočito je.

Voštana sam 
marioneta 
agoniziranja,
svučena 
posttraumatskim
stresnim 
poremećajem;
koja prebire 
po fragmentima
prastare manije 
mentalnog sloma.

Godinama me 
goni legija-
neodoljivo jake
tendencije 
ka kraju 
krajeva.

Stradavam 
ošamućena 
koleričnim
frakturama;
novostvorenog 
baruta
misterioznih 
razmišljanja.

Desetljećima 
bolujem od 
prehlađenog 
krvotoka,
čiji se produkt
nametnika 
šulja zahrđalim 
arterijama
kliničkog 
praskozorja.

U korteks me 
trzajno tuče
lagana nesvjestica,
totalno podmuklo
udarajući u slabine.

Uostalom,
tko bi pomislio
da belzebub 
dolazi zorom-
i gosti se mojom 
visokofrekventnom
energijom?

Ne zamjeram mu
njegovu netrpeljivost.

Što ću,
kad sam kivna
frustracija 
samozavaravanja?

Poslije 
višesatnog
konzumiranja
opijata,
on me zanemaruje,
puštajući da 
dovršim kopanje 
toliko obožavanog groba.

U grču
postmodernističkih
nebuloza,
ustajem iz 
zamrljanog pepela,
samo da bih
se odrekla 
svojih korijena.

Bože,
kategoriziraš me 
kao nerealno
zazidanu mračnu svećenicu,
a ja jedino žudim za 
dostojanstvenom smrću.

Brooke Shaden Photography