Luna

Kad spusti se noć snovima puna
kad svijetlost žuta obasja stakla
na postelji samoće samo me luna
nevidljivom rukom nježno dotakla

 

A, srce se stisne i odron krene
sve oštrice riječi,stotine rana
pred sklopljenim očima titraju sjene
i lome me sjećanja sretnijih dana

 

Jedan tihi uzdah prije nego klone
istrošena duša što sanja i bunca
noć se kao mrena što u oku tone
ko pahulja snijega rastopi od sunca

 

I dok luna spava i kad sati stanu
mogu ja polako,makar vrijeme nije
nek se nebo zemlji isplače na dlanu
kapljicama jutra što iz oka lije

14 komentara za "Luna"

  1. Marija
    Marija
    10/11/2015 at 1:29 pm Permalink

    -riječi
    Možda je zaista luna upila sve lijepe osjećaje poeta pa reflektira nježnost i ublažava samoću. Oslikana je snažnim riječima koje u sebi nose i emociju i sjećanje i sve ono izgubljeno, u sjene pretvoreno.
    “A, srce se stisne i odron krene
    sve oštrice rijeći,stotine rana
    pred sklopljenim očima titraju sjene
    i lome me sjećanja sretnijih dana”
    Besana, nemirna noć izlila je divnu pjesmu od rimovanih katrena, onu koja nas zarobi i lako uvuče u svoj svijet. Veliki pozdrav FD 🙂

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/11/2015 at 2:48 pm Permalink

    Prekrasna pjesma, uživala sam u čitanju .
    Drago mi je da se ponovo čitamo .
    Lijep pozdrav Marijane 🙂

  3. Krebs
    10/11/2015 at 6:23 pm Permalink

    Wwoooowo…..ovo nazivam lijepom poezijom.Lijepo oblikovana , stilski dotjerana , okicena ….VP za tebe!!!!

  4. Lav
    Lav
    10/11/2015 at 6:34 pm Permalink

    Nema kićenosti. Samo snažna pjesnička riječ i to mi se svidjelo:)

  5. fdblaster-marijan gruičić
    10/11/2015 at 6:36 pm Permalink

    Hvala Marija na analizi i uvijek lijepom komentaru.Uvijek godi,posebno od tebe koja ponajviše razumiješ,dišeš i živiš poeziju.
    Suzy…ti si doista toplina i vedrina portala.Hvala što si tu! 🙂
    Krebs…sjećam se tvoje dobrodošlice na portal…i uvijek mi je drago kad svratiš i kad te vidim 🙂

  6. fdblaster-marijan gruičić
    10/11/2015 at 6:37 pm Permalink

    Hvala Lave….hvala na komentaru.Pozz tebi ma gdje bio…. 🙂

  7. Mihaela
    Mihaela
    10/11/2015 at 6:49 pm Permalink

    I dok luna spava i kad sati stanu
    mogu ja polako,makar vrijeme nije
    nek se nebo zemlji isplače na dlanu
    kapljicama jutra što iz oka lije

    Ponekad zanijemim pred ljepotom neke pjesme. Čitam je nekoliko puta, a ona svaki put otkrije novi isječak čarolije. Dogodilo se i sada. 🙂

  8. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    12/11/2015 at 2:20 pm Permalink

    Divotica Marijane, kao sto Mihaela napisa, samo zanemeti pred lepotom poezije. Carolija reci!
    Mnogo lepih pozdrava 🙂

  9. fdblaster-marijan gruičić
    12/11/2015 at 6:45 pm Permalink

    Zahvaljujem Mihaela :).Velika čast je dobiti ovakav komentar od tebe!
    Hvala Dragice na komentaru.Čitamo se i dalje! 🙂

  10. Murtulica
    Murtulica
    12/11/2015 at 6:48 pm Permalink

    PREKRASNA PJESMA!!!
    VP Marijane:)

  11. ENEDIEL
    ENEDIEL
    12/11/2015 at 6:58 pm Permalink

    lijepo,rominja. pozdrav

  12. Moon47
    Moon47
    13/11/2015 at 2:57 am Permalink

    “Jedan tihi uzdah prije nego klone
    istrošena duša što sanja i bunca
    noć se kao mrena što u oku tone
    ko pahulja snijega rastopi od sunca”

    Lijepa pjesma. Htio sam ostaviti komentar kada je objavljena ali je crko portal, pozdrav!

  13. Ivica Grgić
    Ivica Grgić
    13/11/2015 at 11:38 am Permalink

    Uh,pjesma za bogove

    Jedan tihi uzdah prije nego klone
    istrošena duša što sanja i bunca
    noć se kao mrena što u oku tone
    ko pahulja snijega rastopi od sunca

    izdvojeno, mada je i zadnja strofa posebna,a šta da ti kažem…pišeš baš onako kako zamišljam poeziju,svaka čast,pozdrav Marijan!

  14. fdblaster-marijan gruičić
    14/11/2015 at 6:40 pm Permalink

    Hvala na posjeti i na komentarima dragi prijatelji poete i poetese 🙂
    Murtulice
    Ene
    Moon47
    Ivice

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.