u smeđoj torbi sive magle
frustracije hude boli i ljutnje
torbici koferu na četiri kotača
teret vuče pognuti sluga
vrli junak, neumorno se otimaju
kroz šavove mučaljive magle
golotinju grane skrivaju
sokola u lovu i slatko sunce
bujne sjene uporno probijaju
oholi junak mačem teškim
maše siječe magle mišicom
pokorni sluga uskom metlom
od pogleda skrila se polja
škrtice zimske sanjaju
livada blatne bogate halje
bijela magla noćnih mora
kofera teških šavove rastrga
hrabri sluga mačem silu junaka
julija
Lav
25/11/2012 at 10:56 am Permalink
Mislim, da je došlo do pravopisne greške:
Vrli junak neumorno se otimaju — Vrli junak neumorno se otima
LP!
25/11/2012 at 11:03 am Permalink
zarez je falio, hvala Žiga
25/11/2012 at 11:11 am Permalink
u smeđoj torbi sive magle
frustracije hude boli i ljutnje
torbici koferu na četiri kotača
I sve to u jednoj maglenoj torbi. Fin prikaz te čudotvorne torbe koja nosi fantaziju. 🙂
25/11/2012 at 1:48 pm Permalink
a sada ima ili nema greške
meni je u ovoj pjesmi nebitno,
jer kroz to začuđeno pisanje u meni budi pozitivan efekt
dobra je
puno pozdrava
sfd
25/11/2012 at 7:42 pm Permalink
jako dobra,zadnja posebno.pozdrav
26/11/2012 at 10:22 am Permalink
Skupljamo frustracije, vučemo ih za sobom, služimo im, robujemo. Na jednom blogu je baš lijepo opisana borba sa samim sobom. Kad se pobjednik i gubitnik stope, to je trenutak u kome se rasprše šavovi naše prtljage.
🙂
26/11/2012 at 10:35 am Permalink
i malo opisa maglovite slavonije dok se vozim prema Vinkovcima i razmišljam o unutarnjim borbama 🙂