ljubav jedna
rađa se
tiha sjetna
skriva se
otvori dlan
pusti me da odletim
sanjam san
ljubavi sve posvetim
nemoj da venem
trebam tvoj glas
za tobom čeznem
vjerujem u spas
ljubav jedna
osuđena
naša bijedna
ostvarena
Mala rima
11 komentara za "Mala rima"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Lav
Suzana Marić
julija
30/01/2013 at 10:46 am Permalink
Dobar je ritam koji se u drugoj strofi mijenja da bi se u zadnjoj ponovio 🙂
30/01/2013 at 1:27 pm Permalink
Lijepa pjesma, svaka ljubav je na nešto osuđena pa tako i ova napisana, u početku tiha, sjetna.. Pozdrav 🙂
30/01/2013 at 1:58 pm Permalink
Stekao sam dojam da je na kraju sretan kraj, a onda ne razumijem otkuda to čeznuće? Za čime, ako je sve na kraju “ostvareno”? A opet je bijedno i ti vjeruješ u spas?
Bilo kako bilo, vjeruješ u ljubav pa vjeruj – vječno ćeš zapomagati!
Toliko si usmjerena na nju da opet iste greške praviš u rimovanju!
Ja bih ipak modificirao onu Shakespearovu u:
Ženo, ime ti je slabost.
30/01/2013 at 2:11 pm Permalink
Morph, pokušaj skinuti svoje svemirsko odjelo i pritegni malo taj ego 😀
Tu su dvije priče, jedna je obična, siromašna, bijednička, ostvarena, druga je glamurozna, šekspirovska, izvanredna, neostvarena… nitko ne zapomaže, ovo je pjesma o ljepoti običnih malih stvari… malih, nježnih, tihih ljubavi.
30/01/2013 at 2:12 pm Permalink
i mislim da su rime korektne, za jednu rimoljenčinu kao što sam ja 😀
30/01/2013 at 2:15 pm Permalink
Sad tek ne shvaćam.
Dobro sam Draganu komentirao maloprije. Nikakva iznenađenja ne nudite.
Opet ad hominem.
Naravno, problem je moj ego, hah. Ovdje svakako ne.
I ja sam nekoć smatrao da je moj tata najjači na svijetu. Onda sam na tv-u ugledao Tysona.
30/01/2013 at 2:28 pm Permalink
Sad tek shvaćaš ali ne smatraš iznenađenjem?
A nisi malo kontradiktoran?
Ajde onda Morph, ako je portal učmao napiši nešto iznenađujuće, tako da i drugima bude iznenađjujuće. Ako a priori ne voliš moju poeziju nemoj ju čitati, ako te zamaram, odmori se od nje nekoliko tjedana pa će ti možda biti zanimljivija. Ako napišeš na moj post komentar: “Nikakva iznenađenja ne nudite.” 0nda smatram da me svrstavaš u tu skupinu beziznenađujućih, možda i dosadnih autora.
Sve je to samo stvar ukusa.
A za rime… ne skrivam da sam loša u tome, to me ne spriječava da se tu i tamo okušam u igri riječima.
🙂
30/01/2013 at 3:51 pm Permalink
🙂
30/01/2013 at 7:24 pm Permalink
Buaaaa, pa ljudi ne prepoznaju iznenađenje, sve što im je neshvatljivo odbaciti će.
Pjesnik ne piše lijepo, nego nepoznato. – mislim da bi njegovu paradigmu svi trebali uzeti kao vlastitu.
A opet, kako diskutirati kad se ne potrudiš niti čitati moje riječi pa ih čak pogrešno i citiraš. A ja sam kontradiktoran…
A osim toga, niti ih ne povezuješ, taj se dio nije uopće odnosio na rad niti njegovu kvalitetu već ono što sam iza toga rekao. Ali, nikada nisam bio dobar crtač pa ti ne mogu dočarati, a očito je potrebno crtati.
Čak niti graf.
Ja sam ego, a svaku riječ osjećaš kao napad na sebe.
Osim toga, znaš onu: pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti.
Pa ja sam tu da te komentiram, nisi li to htjela? Što da ti napišem: lijepa pjesma? ili Vrckasto? ili tako nešto? Nije moj stil, nekome i to odgovara, a opet – ne bih se osjećao korisnim da takvo što napišem.
A da je to u svrhu toga da se osjećaš bolje tek je velika šteta!
Bua
30/01/2013 at 7:29 pm Permalink
I jako je prizemna ljudska osobina stavljati riječi drugima u usta, a pogotovo ako je to način argumentiranja. Sama si shvatila to da ti je rima “loša”. Ne znam kada bih to rekao uopće jer ne znam ni kada je rima loša. Rima je rima. Samo što, baš poput kakve biljke, ili će biti brižno uzgojena pa dati lijep cvijet ili tek tako stavljena u teglu pa uvenuti. A o estetici nećemo.
30/01/2013 at 8:06 pm Permalink
Dakle, Morph, ova pjesma je prekratka za ovakvu raspravu, ali sad mi je jasno zasto inace ne pises komentare. Vracanje na razinu osobnog radis sam:
“Bilo kako bilo, vjeruješ u ljubav pa vjeruj — vječno ćeš zapomagati!
Toliko si usmjerena na nju da opet iste greške praviš u rimovanju!”
“Ali, nikada nisam bio dobar crtač pa ti ne mogu dočarati, a očito je potrebno crtati.”
“I jako je prizemna ljudska osobina stavljati riječi drugima u usta, a pogotovo ako je to način argumentiranja. ”
Diskriminirao si me spolno, obracao mi se svisoka kao da sam inferiorno bice i nazvao me prizemnom. Da nisam vec imala raspravu s tobom jako bi se uvrijedila, obzirom da vidim da je tebe iznimno lako isprovocirati, ostat cu kratka.
Ako koristis odredjene argumente u raspravi nemoj dati priliku svome sugovorniku da te dotuce istim argumentima.
Mislim da su zenomrzac, hipokrit i podcjenjivac puno ruznije rijeci koje bih u ovom trenutku s pravom mogla koristiti kao prisivke za tebe, za koje sam navela argumente. Medjutim ja samo mislim da ti ne mislis, da ne razmisljas nego se samo zapalis. Dakako tu je i moja krivica jer svojim odgovorima raspirujem tvoju volju za diskusijom, ipak pokusaj ostati na odredjenoj razini jer cu u protivnom tvoje komentare brisati i/ili ignorirati.
Nadalje ako sam spomenula tvoj ego to si sam kriv zbog tvojih komentara, dajes mi etiketu i pojacavas sa usklicnikom, nije li to egoizam? “Ti” dajes ocjene o necemu da je zanimljivo, da me usmjerenost na emociju navodi na greske. A zatim naknadno pises da ti bas nisi htio reci da je rima loša?
Morpheuse, ja sam tehničke struke, mi sve crtamo, kod nas nacrtati nekome nešto nije uvreda. Također smo često i perfekcionisti stoga i svjesni svojih ograničenja, kao i prestrogi prema sebi. Usto volim povremeno i slikati i smatram da slika govori tisuću riječi.
Ovdje ne moraš slikati, samo koristi citate. Ako započinješ raspravu koristi argumente citate i slično. U protivnom, ne moraš mi niti komentirati više jer općeniti komentar tipa “ovo nije dobro” nosi jednaku težinu kao i općeniti komentar “lijepo”. Takvi komentari odražavaju, bar meni osobno simpatiju ili antipatiju prema nečijem radu.
Ni u kom slučaju ja ne mogu pretpostaviti što si ti mislio sa svojim komentarima. Ja ovdje pišem o onome što sam pročitala, o riječima koje stoje u tvojim komentarima.
pozdrav 🙂