Gost si redovni na revijama modnim,
lebdiš kao u zanosu na blještavoj pisti,
viđaš se stalno s muškarcima zgodnim
a ja sam eto ostao uvijek onaj isti.
Još pustim suzu kada našu pjesmu čujem
i gledam oblake dok na nebu stihove pišu,
još nisam prestao nove planove da kujem
i da osluškujem vrbe kako pokraj rijeke dišu.
A ti si zaboravila kako smo od žudnje gubili dah
i noć kako je bdjela dok u zanosu smo tijela pleli,
zaboravila si da smo od rastanka imali strah
i da smo na vječnu ljubav se kleli.
Ali unatoč svemu moram jedno da ti kažem;
od srca ti želim sreću i uspjehe još veće,
lijepo je bilo s tobom, ne mogu da lažem,
možda više nikad tako biti neće.
19/10/2012 at 3:15 pm Permalink
Tako si fino oslikao odnos para čiji su se putovi razišli. Ona je kročila svijetom pozornice i blještavila, svijetom koji se voli pokazivati, koji živi od tog pokazivanja. On je ostao sanjar, čovjek koji upija život na drugačiji, prirodniji način, ali koji još uvijek u sebi nosi sjećanja na neka sretna vremena.
“I posmatram oblake dok na nebu stihove pišu”
Samo pjesnik može čitati rukopis oblaka, samo on može osluškivati šapat vrba. Čestitam Marko 🙂
19/10/2012 at 4:27 pm Permalink
Lijepo je bilo s tobom, ne mogu da lažem
Možda više nikad tako biti neće
lijepa pjesma MG ali više ima gorčine i tuge u njoj nego ljubavi
puno pozdrava
sfd
19/10/2012 at 4:59 pm Permalink
još osluškujem vrbe kako dišu, -još sam romantičar u duši, lijepa pjesma Marko
19/10/2012 at 5:54 pm Permalink
blještavilo i ispraznost ponekad postaju provalija koja mnoge parove razdvaja
19/10/2012 at 6:42 pm Permalink
Postoji mladost… i želje i snovi a onda ljudi odrastu. Ili bolje rečeno neki odrastu.
Hvala na posjeti.
Srdačno vas pozdravljam!
19/10/2012 at 6:46 pm Permalink
Ljudi odrastu, a dio mladenačkog sna poklanjaju pjesmama. I to je nešto lijepo 🙂
20/10/2012 at 6:04 am Permalink
Lijepo je bilo s tobom, ne mogu da lažem
Možda više nikad tako biti neće
Ljubav, ljubav je u tvojim pjesmama, alfa 🙂
21/10/2012 at 8:38 am Permalink
Hvala Dinko.
Srdačan pozdrav!