I ruke i misli lutaju nebom, šivam riječi u oblake snova. Pratim note budućih zagrljaja koje sviraju zvijezde tvojih iskri. Zavoljeh te opet već na violinskom ključu. U uzdahu beskraja igraju se sjenke budućeg jedinstva, a ja samo tražim potvrdu stapanja. Nisam samo glagole ispisao u manifest nadanja, nego i tvoje ime prije i poslije svake točke. I neka se proglasom obećanja upoznaju moja osjećanja, neka se u pjesmama što se čuju u obrubljenim istinama spomene moja privrženost tvojoj biti. Ako treba osušit ću kišu, rasparati nebo, pa i zapaliti raj, samo da postaneš samo moja, znaj.
...mojoj jedinoj ljubavi...
julija
Josip Ergovic
katarinab
22/06/2012 at 6:01 pm Permalink
Ako treba osušit ću kišu, rasparati nebo, pa i zapaliti raj, samo da postaneš samo moja, znaj.
pa ti pippo to misliš žestoko
lijepa pjesma, neću više hiihi
ipak super pjesma
pozdrav
SFD
22/06/2012 at 6:42 pm Permalink
Zavoljeh te opet već na violinskom ključu.
Ova misao je jedinstvena, toliko je originalna, sama za sebe svira.
“Ako treba osušit ću kišu, rasparati nebo, pa i zapaliti raj, samo da postaneš samo moja, znaj.” Divna je tvoja zaljubljenost. Pozdrav Kristiane. 🙂
22/06/2012 at 6:44 pm Permalink
“Ako treba osušit ću kišu, rasparati nebo, pa i zapaliti raj, samo da postaneš samo moja…”
Ovdje ne treba dodati ništa, osim UŽIVAJ, Kristijan!
“U uzdahu beskraja igraju se sjenke budućeg jedinstva”
POZDRAV !
22/06/2012 at 7:00 pm Permalink
Osjetila sam tvoju veliku ljubav.
“a ja samo tražim potvrdu stapanja”
Ah ta obećanja i potvrde, toliko potrebna da se osjetimo sigurni u izgaranju od ljubavi…
23/06/2012 at 5:42 am Permalink
Tvoja ljubav se oseca kao melodija u kojoj je samo njeno ime
I raj bi zapalio, to je ljubav
Lep pozdrav 🙂