marinheiro levantou as velas (mornar je podignuo jedra)

 

Jednoga dana,

svakome od nas dođe

njegov Brod

da ga odvede kući,

da ga odvede na njegov otok.

I ma koliko čovjek izbivao od doma,

ma koliko tragao za istinom,

taj dan je neumitan.

Prijatelji, ja se danas ukrcavam u moju Barku,

i odlazim u tišini.

Ona će me odvesti nekud,

nadam se, prema Negdje

gdje ću opet biti sretan,

kao što sam bio ovdje, s vama…

Spreman sam lutati morima

i oceanima tuge i bola

kao što je i Odisej lutao

prije nego se vratio na Itaku.

Podižem jedra i tražim vjetar

da me odnese odavde,

gdje sam uz sreću upoznao svu gorčinu

nečega što se zove…

…sada nevažno…

3 komentara za "marinheiro levantou as velas (mornar je podignuo jedra)"

  1. Marija
    25/07/2012 at 7:27 am Permalink

    Zašto me je tvoja pjesma toliko rastužila? Zašto sam reagirala uzdahom? Možda zato što sam osjetila da su stihovi iskreni, iščupani iz srca. Nekim brodom svi se na kraju vraćamo kući.
    I neka je more ono more na kojem nikada ne puše povoljan vjetar, jedra su podignuta, horizont je dalek, ali iza njega uvijek nešto čeka, nešto što treba otkriti, dotaknuti očaranim okom,a Itaka neće pobjeći. Ona je izvjesna. Želim ti lijep dan i mnogo lutanja vodama poezije 🙂

  2. Majino..
    25/07/2012 at 9:51 am Permalink

    Max.. to si ti, onakav kakvog te znam, po pisanju i pratakanju emocija na papir. Jako lijepo

  3. marissa
    25/07/2012 at 12:46 pm Permalink

    Idi, nađi sebe,
    u traganju za srećom piši, piši…
    (da ne brinemo)
    Jako lijepo Max!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.