O zamke bezbrojne
-Dusa mi zapinje
Pa svojim nemirom
Moj mir razapinje
Vjera i nevjera
Korake mi prati
Cas jedno cas drugo
Uz dusu vjesto stane
-Obzor oblaci kriju
Srce okovi stezu
A u dusi je tama
-Niti tanane nade
Tuga okrutno mrsi
I nemilice slama
-Zivotne rane maskom sam krio
I ljubomorno od sviju ih krio
Zato cu danas u tisini sjesti
I pravo lice otkriti samom sebi
21/04/2017 at 6:10 pm Permalink
dopada mi se ovo priznanje vlastite nemoći .ali optimistično je jadanje samom sebi
pozdrav
21/04/2017 at 9:45 pm Permalink
nitko se iza maske potpuno sakrio nije, pa dođe tako vrijeme suočavanja…sa samim sobom tek je početak, ali onaj koji obećava.
pozdrav 🙂
22/04/2017 at 7:27 pm Permalink
Sviđa mi se priznaje sebi! LP 🙂