Medvedgrad

Pomislila je, pa zašto se i ona ne bi poigrala na nekom od sajtova. Istina nije imala pojma kako se to radi, a previše pitanja bi bilo da je tražila pomoć. No uporna kakva već je, uredno se logirala prateći upute. Kada je dobila zeleno svjetlo za komunikaciju nije znala treba li čekati ili kaj? Na njeno veliko zaprepaštenje, već nakon nekoliko minuta, dobila je desetak čudnih poruka. Te žele joj dobrodošlicu. Ma tko to? Pa nitko je tu  ne pozna. Pišu kako  ima krasan profil, ma je li, samo je bila iskrena i o sebi sve iskreno rekla. Tko su svi ti muškarci kaj se nude za poznanstvo, pozivaju je na kavicu. Ma molim vas lijepo kako kavicu a nema pojma ni tko su oni niti oni znaju tko je ona. Nije pokušala nikome ništa odgovoriti jer i što da im kaže? Došla sam se poigrati, a ako oni misle ozbiljno a ne za igru, što tada? Tako je nekoliko dana samo čitala na desetke i desetke poruka. Polako se upućivala u taj virtualni svijet čudnih želja, ponuda i potražnji uglavnom tijela. Duh je izvan svake upotrebe kod 99% poruka. Nakon nekog vremena otkrila je kako postoji mogućnost pisanja osobnih oglasa. O to je već nekaj drugo. Ako sastavi dobar i iskren oglas možda će se nešto stvarno i dogoditi? Opet kao grlom u jagode ostavila je lijep jednostavan ali iskren oglas kojim želi upoznati muškarca određenih kvaliteta. I što, popljuvali su je kao zadnju zgubidanku. Ta kaj si ona misli ovdje naći princa na bijelom konju? Ta nek se pogleda u špigl kak izgleda, morti joj je bolje otići u starački dom i sl. Bila je sva izvan sebe od bijesa. Ma kaj joj je to trebalo, nek svi skupa idu u …., idioti, kreteni, budale preblesave. Klela je kak’ rijetko kad u životu. Nekoliko dana nije gledala ni poruke ni sajt niti je comp uključivala. Onda se odlučila maknuti iz tih voda budala i probisvijeta. Uključila je comp, logirala se s namjerom da sve izbriše, ali iz znatiželje malo je pregledavala oglase. Poruke na svom mailu nije otvarala, nije željela nikome baš ništa odgovoriti. Pomislila je toliko gluposti na jednom mjesto rijetko se nađe kao na tim oglasima, kada joj je oko zapazilo nešto sasvim drukčije. Oglas koji tu ni po čemu ne može biti. Mali, kratak, jednostavan, ništa provokativno, čak i sam nik je nezamjetljiv nešto sa koko…., ili koka…. i još nekaj, sada se više ne sjeća točno. Pogledala je profil dotičnog, opet ništa posebno no nekaj ju je potaknulo da ga pozdravi, onak kak su njoj ostavljali. Nije pisala niti da ga želi upoznati, niti da ne želi. Jednostavno je čekala njegovu reakciju. Već istog dana javio se i predložio da bi se mogli i osobno upoznati ako je ona za. Što je to kaj ju je privuklo nema pojma, pristala je. Idućeg dana našli su se kod „Zvonimira“ na kavi. Razgovor je bio ugodan, jednostavan. Uglavnom saznala je da je oženjen i kako želi poznanstvo iz razloga koje bi ostavio za kasnije. Ona je odlazila na more pa je predložila da se čuju kada se vrati za dva tjedna. Mislila je naravno da će zaboraviti kao što to svak normalan oženjen muškarac radi. Osim toga što bi ona slobodna radila sa oženjenim muškarcem. Otputovala je ne misleći više ni na njega ni na kavicu ni na sajt i comp. Ljeto je bilo toplo, more divno, društvo odlično, no svemu dođe kraj tako se nakon dva tjedna vratila doma. Idućeg dana, a zaboravila je da mu je dala i broj moba, zazvonio je mob. Javio se muški nepoznat glas. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati tko je, jer ga je potpuno obrisala iz misli. Predložio je da se opet nađu na istom mjestu u predvečernjim satima. Prihvatila je pa mora ionak-tak malo proviriti u grad. Sjeli su uz ness i kao da se razgovor samo nastavio od prije dva tjedna, kao da se nisu niti dizali od stola. Sve je bilo jednostavno, spontano, iskreno. Zaboravila je tog trenutka da je oženjen. Predložio je da se odu nekam prošetati, a ona je odmah dodala kako bi mogli na Medvedgrad. Pošli su, ona je znala put i vodila. Čavrljali su kao stari znanci. Na Medvedgrad su stigli taman pred zalazak sunca. Stajali su kod zidina i gledali čudesnu ljepotu koja se nadvila nad grad. Između njih je strujala neka čudna snaga, nije je gledao. U trenutku ga je poželjela poljubiti. Bez velike pompe lagano ga je zagrlila i nježno usnama dodirnula njegove. Strast koja je do tada čekala, buknula je u nevjerojatnoj snazi želja. Ljubio ju je tako strasno, tako čeznutljivo. Pomislila je samo koliko je bio željan nježnosti da je tako ljubi. Poljubac je njegov bio sladak, dodir usana fin i lijep a opet pomalo grub. Ispitivali su se tako naizmjence kome što više godi, tko što i kako želi. Nisu se obazirali na prolaznike, na one koji su kao i oni sami došli uživati zadnje zrake sunca pomiješane sa svom nježnošću dodira. Koliko je  trajalo tko bi to sada znao. No ipak su uspjeli shvatiti da se moraju vratiti u grad jer on sutradan putuje na more obitelji. Za tjedan dana je opet doma. Na povratku nije izdržao, već je auto zaustavio na jednom prilaznom putu. Želio je njene usne, dodir njenog tijela. A ona bez razmišljanja tog trenutka bi za njega učinila sve. Noć je bila topla i tiha. Priznao je da još od mladosti nije vodio ljubav u prirodi, da nije siguran, da se osjeća kao dječarac. No ona je njega željela bez obzira na njegove strahove. Iz auta su izvadili prostirke za plažu. Gledao je sa nevjericom kada se skinula do gola. Gotovo nije znao što se dešava, skidala ga je polako milujući to snažno tijelo. Prepuštao se kao da nema izbora. Pokušala se sjetiti prije koliko vremena je znala tako sa mužem uživati, prisjetila se neba ponad glave onako osutog zvijezdama dok je u njoj orgazam svoje zvijezde prosipao. Spustila ga je nježno na leđa, nije mogla više čekati, utroba joj je gorila. Zajahala je najrasnijeg vranca u toj noći medvedgradskoj. Nisu znali koliko je trajao taj kas pa galop, pa vrisak koji je tišinu šume proparao, pa drhtaj mokrih tijela u čvrstom zagrljaju, sve dok je nije počeo ponovo nježno ljubiti. Bezbroj puta su ponovo galopirali sljemenskim, medvedgradskim, i još nekim šumama no nikada kao taj put. Iako ga je žena napustila nikada nisu poželjeli živjeti zajedno. Sloboda ljubavi ne voli okove zato ostaj zajedno slobodni.

Ona se još uvijek poigra na nekom sajtu, kao dodatak ili tek da skrati vrijeme, ali kavice ispija samo s njim prisjećajući se Medvedgrada uvijek ponovo.

2 komentara za "Medvedgrad"

  1. Marija
    Marija
    26/07/2021 at 3:16 pm Permalink

    Iako je tema za današnje vrijeme gotovo svakodnevna, zanimljivo je ispričana. Lagan neopterećujući stil.

  2. Mihaela
    Mihaela
    28/07/2021 at 7:09 am Permalink

    Zamijenjene uloge jednog nekonzervativnog svijeta. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.