U očima tvojim sjaj
već dugo ne blista;
da li se to sluti kraj,
i nisi više ista?
Proljećnih se dana sjećam
i noći kad su lipe cvale,
bila si srećna, i ja srećan,
ljubavlju ti oči sjale.
Starih lipa nema više
odavno su posječene,
sada čežnja zamiriše
i sjećanje na to vrijeme.
Ti si sada s drugim, znam,
i ja ću drugu ljubiti
kad se suza osuši
Bit ću s drugom a ipak sam –
jer kako srećan biti
kad tuga je u duši.
I dijeliti ćeš tuđu postelju,
on će s tobom biti prisan;
nekome ćeš ispuniti želju
nekom želju, a meni san…
A jednom kad te prebolim,
kad se ljubav istopi ko svijeća
u čiraku kada plamti
Možda ću tek da pomislim –
srećan je onaj ko se ne sjeća,
a ja sam onaj koji pamti…
julija
Lav
29/12/2012 at 5:43 pm Permalink
srećan je onaj ko se ne sjeća,
a ja sam onaj koji pamti…
Dirnula me tvoja pjesma Sani. Jako je lijepa i ljudski topla 🙂
29/12/2012 at 5:45 pm Permalink
Starih lipa nema vise
odavno su posjecene,
sada ceznja zamirise
i sjecanje na to vrijeme.
Lepa i poucna pesma u tvom stilu, ko ne dozivi ljubav ne moze ni pamtiti!
Lep pozdrav Sani 🙂
29/12/2012 at 6:23 pm Permalink
DIvni stihovi! 🙂 Pozdrav
29/12/2012 at 6:51 pm Permalink
lijepa pjesma Sani, topla i sjetna a iz duše i uvijek u lijepoj rimi, pozdrav pajdaš 🙂
29/12/2012 at 8:41 pm Permalink
Ljepa pjesma, koju češ kroz vrijeme prerasti! Pozdrav!
29/12/2012 at 10:57 pm Permalink
Jednostavna pjesma, ali otmjena i lijepa…