Misli starca

Nekad smo djeca bili,
trčali cestom i sanjali sne,
zastao sat,a mi ostarili,
sijede i bore nas sustigle
Poznanika mojih odveć nema,
rano uzela ih loša kob,
i mene uzeti se sprema,
da položi moje tijelo u grob

Odmiče vrijeme,satovi tuku,
gazi nas prošlost siva,
pa dižemo za pomoć ruku,
a neki prolaznik od nas lice sakriva

Pred ogledalom stojim,
lice staro boji se,
svoje sijede nevoljko brojim,
iza mene samo su uspomene

Ostavljen od svih ljudi,
samo poštar nekad svrati tek,
umijem se kad zora zarudi,
i popijem po koji lijek

Starost je snažna,
ubija starca polako,
i smrt odveć mu važna,
bezbolno želi umrijeti svako

Miljun misli pamet lome,
a malo mi ostalo još,
životom idu noge trome,
sve na kraju ide u koš

Vrijeme rastanka dolazi,
al meni se ne ide sad,
venem ko cvijeće u vazi,
ja bi da opet postanem mlad

Jedan komentar za "Misli starca"

  1. julija
    30/03/2014 at 11:51 am Permalink

    ispr. Ostavljen od svih ljudi,
    Turobna je sudbina čovjeka koji se predao vremenu i pustio dušu da ostari. Pjesma izazove misao da poleti ovim čudovitim ljudima koji se ne daju vremenu; pada mi napamet Arsen, Šerbedžija, Luko Paljetak; neki s portala, puno godina, a puno mladosti u njima:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.