Mjera trajanja kroz sat

Na zidu visi sat i slika vrijeme koje teče
portret čovjeka utisnut je na lice Zemlje
kroz trenutke dragocjene i bježne u krugu
koračić prevaljuje kilometre na putu
kroz grudi se dah prelijeva, treperi i diše
s horizontom u pogledu misli se ljube –
neodvojivo je danas od jučer u srcu kucaj
stvarnost je stalna mijena pod ovim satom …

Svanulo Sunce brzo odmiče s jutra
svjetlost danja prostruji pod koracima
i već se sjenke spuštaju u suton –
Sunce se gasi na zapadu neba ponirući
i žar razliven kao poljubac zatitra u oku
kroz treptaj s trepavica lelujajući oko srca
vrhovi drveća rumenilom zlatnim planu –
lijepo je umiranje dana u pogledu …

Na zidu visi sat i trusi san s trepavica,
pogled iz zjena vješa se o zraku svjetla,
započinjem promatrati priču kucaja srca
i otkrivam miris razliven u zraku
kako se uvlači pod kožu i pleše na valu smiješka –
umivam se i prolistavam osjećaje burne
koji se njišu pred rascvalom ružom u vazi
i nježno joj latice diram usred zlatnog trena …

Post scriptum:

Pred ljepotom zadivljena stojim i živim
upijajući svu čudesnost bogatstva u grudi i misli,
sva čula žedno otvaram i pjevam pogledom u sluhu
ponesena zvukom vibracije kista u bojama
kao da me nema uživam i postojim viša u sreći
s prisnim poklonom prijatelja na obrazu svom –
poljubac oplemenjuje riječi strunama srca u ruhu
najljepše muzike s okusom ususret dan za danom …

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”

2 komentara za "Mjera trajanja kroz sat"

  1. julija
    17/05/2013 at 9:16 pm Permalink

    koračić prevaljuje kilometre na putu
    / Beskonačno, lijepo prikazano/ Pozdrav!

  2. z.kirin
    22/05/2013 at 7:36 pm Permalink

    Hvala Juliji na komentaru trajnosti pod satom kao simbolom prolaznosti s novim početkom svitanja i rastanka. Pozdrav i ruža !!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.