Odronjen kamen
s planine zadrhti
krvotok snage potresene.
Ne jadikujte –
život gradi, kruneći
zrnja pšenice s klasja.
Ne plači danas,
smrt samo sniva odmor
namjenjen umornom srcu …

Odronjen kamen
s planine. Otvoren
krvotok curi niz pukotinu.
Ne tuguj zjeno –
život ima vrijeme
hoda i rasta na zemlji!
Cvijet miriše, niče i sja,
lišće diše i uresuje kraj.
Utjeha svjetlosti pjeva!

Odronjen kamen
s planine mrvi se u padu.
Majčina ljubav promiče
i utiskuje raskošja ponosa
od znoja, osmijeha i molitve
na lice i oči dječje radosti
što iznova ostvaraje ideje
slobode, mira i prisnosti
pod prstima niknule skladbe …

Planina života stoji
usprkos odronjenom kamenu –
moć rađanja svjetlu stremi
s talasima plavim, zlatnim i bijelim
kroz razgranato korijenje srca
s morem što zapljuskuju obale zemlje
pjenom i pjesmom zanosa pod suncem
na istoj slasti poljupca i zagrljaja
što vječno nas uzdiže i uči letu u bolje …

I zato, usuđujem se ogrnuti blistavim mislima!

Zdenka Kirin iz zbirke pjesama “Arija srca”