Moderna hetera

Svi misle da su one izumrle skupa s najvećom civilizacijom u povijesti. Skupa s pederastijom, peripatetikom, ostracizmom i kolonijalnim matrijarhatom. To, dakako, nije istina. Dovoljno je samo otvoriti oči. Poneki imaju tu čast osjetiti ih i u vlastitom biću dok one neko vrijeme osjećaju vas duboko u sebi, pa zavijaju i nazivaju vas bogom. A, u isto vrijeme, kore te zbog nepriznavanja monoteističkog božanstva što ga izmisli ta jedinstvena zajednica koja se još od 1054. godine počela granati, a da danas nitko nije siguran koja je zapravo ona iskonska. Svejedno, zna se. Najstariji zanat svijeta samo mijenja oblik. Danas je daleko napredovao. Ako ćemo gledati onako kako je ispravno u modernom svijetu – materijalistički, a ako ćemo onako kako nikoga nije briga – moralno, onda je nazadavao toliko da je zaista moguće da je postojala neka žena izrasla iz muškarčeva rebra, koji se, eto, tek tako stvorio niotkuda, te su oni, sasvim bezgrešno upražnjavali tu istu prljavštinu koju ta ista zajednica danas strogo osuđuje ako nije unutar njenih zidina u svrhu punjenja njena džepa. No! Shvaćam da i ja griješim! Sam spomen kršćanske zajednice, da, riječ je o njoj, vjerujem da sam bio dovoljno diskretan, vraća me na prve dvije rečenice i ovdje prilažem demantij samome sebi te odmah prinosim ispravak. Pederastija, naime, nije sasvim izumrla. Baš poput najstarijeg zanata svijeta, ona, čini se, samo mijenja svoj oblik. A ti duhovni pastiri, iluminati i OČEVI (kako nazivati nekoga ocem kad živi u celibatu?) možda samo nastoje oživjeti tu civilizaciju. Predmet za raspravu. Možda su dobročinitelji? Bilo kako bilo, sjedio sam s Trutom za njegovim stolom.
Otišao je po novu bocu.

– Znaš da jedino dupini, uz našu pasminu, jebu iz zadovoljstva?
– Možda si dupin. – reče, gađajući me pluto čepom.
– Ne! Ti si konj! – nastavi.
– Lijepo od tebe. Ali zaista. Konje doživljavam kao vrlo inteligentne životinje. Zapravo, bilo bi lijepo biti konj. Pametniji su svakako od većine ljudi. Samo da nauče koristiti facebook.
– Tad ne bi bilo razlike među njima i ljudima.
– Točno! Samo… ne, tad bih ih žalio. Spustili bi se na ljudsku razinu.
– Nego… Sreo sam Heteru neki dan u Brodu.
– Da? – pomalo mi je zatitralo tijelo na spomen njena imena. Zašto? Ne znam. Možda jer ga dugo nisam čuo. Ili jer sam smatrao da je sasvim neuviđavno s njegove strane da je spominje u mom društvu, naročito meni samome.
– Da. Bila je s onom drugom… Koju sam ja jebo onda, kako se zove?
– Nebitno.
– Da, u biti, ta je druga bila vani s nekim frajerom, Hetera je ušla i bili smo za šankom. Pitao sam je što radi i tako. Onda sam shvatio da je sama pa joj rekao gdje su joj frajeri, zašto sama smuca po Brodu.
– Ne vidim razloga njenom ulaženju u Brod uopće!
– Da. U biti, slušaj odgovor: Ne mogu ja tako lako sa svog konja na magarca.
To me razbjesni još više i popijem čitavu čašu u dahu. Možda sam je bacio, hineći da mi je ispala.
– Onda sam joj naručio džin, izvrnuo cijelo lice i okrenuo se. Opet te idealizirala! Kako je jadna!
– Nije jadna, nego sam ja bog! A i ona je jadna.

Svakako, neke su Moire htjele da Heteru sretnem narednih tjedana u gradu. Bez pozdrava joj se unesem u lice.
– Ne možeš sa svog konja na magarca, je li? Tako je, da! Savršeno pogođena bit, Hetero!
– To se uopće nije odnosilo na tebe. – reče svojim glupavim glasom, zauzevši svoj glupi stav, podbočivši se potpuno iritantno. I gledala me, nakrivivši glavu, kao da je razočarana nečim.
Odvratna si, zaurlam u sebi! To je trajalo svega nekoliko sekundi, jer ona je nastavila kako bi obrazložila.
– Nego ja njemu prigovaram njegov raskalašen život i da se prema djevojkama ne odnosi na način na koji se on odnosi!
Ja sam već od onoga trenutka kad sam ugledao njen lik koji je postao, ako ćemo iskreno, pomalo pretio otkad mene nema (vjerojatno je razlog nejebica, jer kako znamo, ista troši najviše kalorija), znao što joj imam za reći, a to sam ionako dugo držao u sebi. Zapravo, to je jedan jako dobar savjet, a i sama mi je više puta plakala radi njega, ispitivajući ide li barem meni u tom pogledu dobro. A ja bih, kakav idiot, sažaljivo je pogledavši (svaki put!) lagao ili skrenuo na drugu temu.
– Tebe netko treba pošteno izjebat.
Jednostavno sam rekao, gledajući je ravnodušno. Toliko mi nije stalo do nje. Razrogačila je one ogromne oči, nedefiniranih boja, za koje si je oduvijek sama tepala kako su maslinasto zelene, a ta boja uopće ne postoji, jer bi prema tome moje bile rajsko plave, a mog prijatelja Truta konjskih balega smeđe s nijansama crne boje govna nakon cjelonoćna ispijanja jeftinog vina!
– Kreten! Pozdrav! – i okrene mi leđa, a ja je primim za mekanu nadlakticu.
– Hej – pogledam je opet sažaljivo – ne mislim ništa loše time. Ništa zlonamjerno. A za mene ne brini, molio bih. Zapravo, vrijeđaju ta tvoja pitanja! Stekao sam određeno iskustvo, da te poštedim istih pitanja kad se opet sretnemo. Samo savjet. Slušaj, ako zaista nema nikoga, ja sam ti uvijek na raspolaganju.
– Ne, hvala, ne treba te zanimati moj seksualni i privatni život, to je moja stvar, gospodine! – skoro sam se zbljuvao od tih floskula. No, bilo joj je za oprostiti, studirala je za birokrata. Barem je hinila da studira.
– I! – okrene se, odlazeći – Pozdravi svog, kad ja već neću. – pogledala je slavodobitno prema mom ponosu, a ja sam ipak razaznao veliku požudu u njenim očima. Opet ga je gutala pogledom. Koga uopće lažu?? Takve „fine djevojke“ najprljavije su. Eh, da, Hetera je pritom „mog“ nazvala nekim imenom kojim ga je zvala onda ranije u nekim vremenima. Totalno idiotan nadimak kakav samo djevojčica zaljubljena u penis može izmisliti. Zapravo, svaka žena ima tu potrebu davati nadimak kurčevima s kojima ima posebniji odnos. Brzo postane antipatično.
Udarim je po guzici, a ona opet razrogači oči, ništa ne rekavši, nego otvorivši usta kako je nekada znala, razjapivši ih kao da očekuje novi pohod u sebe.
– Hej, Hetero, stani! Prije nego odeš, zapamti! – pogledam je onim namještenim ljigavim pogledom koji mnogi doživljavaju romantičnim.
– Ovdje je noć posoljena, more dodiruje nebo, a albatros širi krila nad nama.
Samo me pogledala začuđeno i gnjevno te otišla žurnim korakom, kao i uvijek. A ja sam ostao stajati na suncu i raširio ruke, udišući nikad bolji zrak.

2 komentara za "Moderna hetera"

  1. julija
    04/09/2012 at 6:58 pm Permalink

    Počinje kao esej i taj mi je dio jači. Zatim prelazi u opis jednog slučajnog susreta koji imaš potrebu zagaditi jedinom romantičnom rečenicom;
    Ovdje je noć posoljena, more dodiruje nebo, a albatros širi krila nad nama.
    Ma neću ti soliti, dobar je tekst iako ja volim izbjeći vulgarizme. Pozdrav 🙂

  2. blueperlaa
    05/09/2012 at 6:32 am Permalink

    Morph, nastaviš li tako postoji mogućnost da te neke žene stave u usta s lascivnim riječima koje brižno čuvaju samo za odabrane 🙂 Uvjerena sam da si ovim tekstom zatvorio neka usta, ali i probudio gnjev kod osoba koje će tvoj sadržaj doživjeti kao napad na sebe … a kao pisac ti dobro znaš da je to moguće jer neki ne procjenjuju vrijednost sadržaja već osuđuju autora, stoga mi se i sviđa tvoja bezbrižnost i nesputanost. I sama sam se svojevremeno upustila u slične avanture po pitanju istraživanja kroz ispisanu riječ … nije mi strana tvoja želja da ogoliš one svjetove o kojima se samo iza kulisa šuška. Kada bi izbacio vulgarizme … tekst bi bio bljutav. Dobro napisano. Pozdrav !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.