Smeđi krug
od kave
Skliznu sa šalice.
Moja tekućina radosti
Zamamni je plesač
sivih stanica.
Zahrđala mašina
Dobiva ulje
Namašćuje se
I radi.
Odbacuje nečiji
Ohlađeni san.
Temelj se grije, žari
Postupno spreman
Za Modernu poeziju.
09/10/2012 at 12:56 pm Permalink
Odbacuje nečiji
Ohlađeni san.
Uvijek su novi pravci u književnosti odbacivali stare, a uvijek je od svakog pravca ostalo samo ono što je zaista vrijedilo. Lijep pozdrav )
09/10/2012 at 1:08 pm Permalink
Ne znam, Marija, ovaj (post)moderni je odbacio sve što se odbaciti dalo. I kao takav je gadan.
Prvotni komentar:
joj, što mrzim modernu poeziju
obično skrivanje, iskaz nemoći, pffff! neka me netko razuvjeri
09/10/2012 at 1:42 pm Permalink
Slažem se s Marijom …
Kao kod glazbe ili umjetnosti uvijek postoje iznimke… Tako i u poeziji, bila ona moderna ili ne…
Pozdravljam vas oboje!
09/10/2012 at 6:10 pm Permalink
zivimo danas, danas je ono sto poznajemo, pa o danas najbolje mozemo i pisati. mozda danas nije tako romanticno, ali je danas dio nas
09/10/2012 at 6:24 pm Permalink
Sve je dio nas Iluzijo. Neću se odreći Jesenjina jer ga više nema. Neki stihovi pobjeđuju vrijeme. I ne poznajemo samo danas. Poznajemo i ono što je prethodilo jer na starim korjenima nastaju nove vrijednosti. Zato je vrijeme najbolji kritičar. U oazi poezije za svih ima mjesta. 🙂
10/10/2012 at 7:53 am Permalink
Bravo, jednostavno sjajno… 🙂