Moderna stanica križnog puta

Što gledaš, babo? Mrzim te zabrinute poglede. Da, golobrad sam, imam 21, šećem uličicama grada u ponoć, potpuno sam i sa sjenom na licu, gledajući s prezirom zagrljen par pred sobom. I možda sam pijan. I?! Što želiš od mene, babuskaro u otmjenom lokalu i finom ženskom odijelu! Ne gledaj me sažaljivo, makar me pljuni da bude iskrenije. A svega se skuplja po tom gornjem dijelu grada. Nekad, do prije kakvih 150 godina, taj je bio odvojen od ovog donjeg, pučanskog. Neki bend svira pjesme Beatlesa. Otišao sam nakon jednog piva i nekoliko pjesama. Nije ni čudo da ih smatraju pederskim pop sviračima kad ih ovakvi predstavljaju!

Doteturao sam nekako preko tih tri stotine i dvadesetsedam stepenica do šetališta. Iz daljine se smije Matoš, ležerno zavaljen u onoj klupi. Neka ide k vragu! Ionako nikad nije vrijedio. Stao sam za šank i ispijao pivo u plastičnoj čaši od pola litre. Na malenoj su se bini previjala ta tri budalaša. Bubnjara nisam vidio. Napinjao sam se da imam kakav takav pogled, ali neki je dugokosi ogromni stvor stao pred mene i zaklonio mi pogled čitavog šetališta, kamoli pjevača. Tako bih ga odalamio. Ima glupavi pogled i masnu kosu preko ramena. Pogrbljen je i drži nekako nespretno tu čašu u ruci. Kao da će mu ispasti. A ne bi je dao za sve blago ovoga svijeta. Klasičan primjer klošara. Pljusnuo bih ga i zaradio batine. Ali ta bi pljuska vrijedila. Udaljim se nekoliko koraka i prošećem dalje. Ljudi sjede svuda po šetalištu, valjda ih je preko tisuću kad se zbroji. Vruća je ljetna noć. Sad mi je tek nejasno: među ljudima smrdi, ali je toplo. Tko to priželjkuje?? Ispijaju jeftina piva, još jeftinija vina. Neki starac, valjda mu je preko šezdeset i pet, prešetava se u majici Beatlesa. Dvostruko stariji od izvođača. Bar je bio na kojem koncertu pravih Beatlesa. Prokleti stari srećković. Umorio sam se šećući i promišljajući. Nisam ni otpio pivo. Ugledam taj omanji šank uz put te sjednem na slobodno mjesto. Nadlaktio sam se na prljavo prerađeno drvo i srkao iz slabašne čaše. Naručim pelinkovac. Drugi mi je zbog nespretnog starog konobara pao na pod pa mi je obećao dva na račun kuće. Sagnuo sam se po čašu pod nogama ne bih li pokupio ostatak što se još ljuljuškao u njoj. Prekrasna! Sjedila je do mene čitavo vrijeme, a ja je nisam ni primjetio. Zadržao sam se, tako pogrbljen, očito predugo vremena. Primjetim nelagodno meškoljenje božanskih udova.
– Što ti je?
Podignem se i pozovem konobara.
– Daj nam ona dva pića! Imaš prekrasne noge, znaš?
– Hvala. – uzme piće i okrene glavu.
Stanem joj dlanom prelaziti tom divnom glatkom i tamnom kožom. Pogleda me ispod oka.
– Nemam nikakve namjere, ne brini. Samo imaš lijepe noge i to mi nedostaje.
Vidim onog masnog kako se probija kroz ljude i dolazi baš ovdje. Gdje sada, za Boga miloga?? Zar mu nije bilo dovoljno kad mi je zaklonio pogled na čitavi svijet?! Ispijem onu čašu i odlučim otići. Masni je zaista došao pred nas. Nešto je počeo trkeljati o svojoj ženskoj i upitao me što radim s tom rukom, da je sve vidio i takve priče.
– Hej, nije da sam je oskvrnuo. Samo volim ženske noge, nemoj zamjerit.
Ravnodušno okrenem glavu i krenem piti preostale kapi piva.
Masni se primakne bliže, primi me za kosu i razbije glavu o šank.
– Nemoj zamjerit! – plastična mu je čaša pala na pod. Uzme lijeponogu za ruku (kakva budala!) i odvede je.

– Mladiću? Hej, mladiću!
– Šta je, babo?!
Ona je hitala prema meni s nekakvim rupcem u rukama.
– Pa… krvariš. – malo ustukne, pružajući mi rubac. Vidi je, moja Veronika!

4 komentara za "Moderna stanica križnog puta"

  1. julija
    21/08/2012 at 12:50 pm Permalink

    Zanimljivo pripovijedaš. Obrađene crtice života. Voliš hodati rubnim dijelovima, praznim predjelima punim ljudskih stvorenja. Kada je Matoš utekao u Pariz bile su to praznine s razlogom. Nešto su značile. Sada najnormalnija osoba ispada Masni koji neda da mu neznanac dira “žensku”.
    Ich Form doprinosi uvjerljivosti iskaza. Lijep pozdrav Morph. 🙂

  2. ENEDIEL
    21/08/2012 at 1:07 pm Permalink

    zamisljam guzvu na gornjem gradu i zauzetu klupu pored Matosa i jednu crticu iz svakodnevnice .takvih slucajeva ima svaki dan koliko hoces i na kraju pomoc od koga bi najmanje ocekivao. zanimljivo opisano.potdrav

  3. El janid
    21/08/2012 at 4:02 pm Permalink

    Neshvaćen u svome vremenu 😉 Krasno prikazano.

  4. marissa
    22/08/2012 at 4:03 am Permalink

    “Sad mi je tek nejasno: među ljudima smrdi, ali je toplo. ”

    Ovo mi je najjača misao.

    E dragi Morph, nogata otišla sa masnim, a Baba ti dala maramu da obrišeš krv.
    Sigurno ima unuka kojeg bi isto tako zaštitila.(BAKICA)
    Srdačan pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.