Moj amulet

 

Ja sam stečeno nezadovoljstvo,
pogrbljeno od oluje nevolja,
koje ne mogu progutati istinu..
da bojim se gušenja
zbog lošeg ukusa,
i zbog istine u mojim očima
u kojima žive razočaranja.

Okusio sam život poput otrova,
što usne spaljuje upaljeno.
Prekršaj mi je i u pogledima,
kad se podižem na vrhovima
prstiju, vidjeti što je iza…
Zbog toga, krećem se u svakoj sjeni,
njezinoj vrijednosti se predajući..
jer u njoj nikada nije bilo profita.

Održane pod opsadom, su godine..
beskrajno kontrolnih zahtjeva,
beskrajnih uvjetovanja…
Optužen uvijek za pogrešno tumačenje,
i proglašen kriv, za izbor biti bez izbora.
I kroz najteža vremena..
i najbrutalnijih ljudskih namjera,
samo su modrice izblijedjele…

Moji sablažnjivi izrazi..
drže mi ošamućenost dezertiranja
u jednozvučnoj laži,
koja temelj mi je razbila,
pod životnom izlikom,
da raspršim sebe, poput pepela
u bezuvjetnoj ljubavi,
jer sve što sam mogao učiniti
je pasti uvijek natrag,
u svoje upražnjeno mjesto…

Ja nosim znak svoga rođenja,
u njedrima duboko,
kroz svaki sloj kože..
gdje amulet je moj izgorio
u svakom životu od života,
..koji šapatom mi je prikazivao
moje upečatljive slike istine..
i sve što dušom sam htio,
držim u svojoj tišini –
čekajući..
svoje vrijeme…
smrti.

Jedan komentar za "Moj amulet"

  1. katarinab
    08/11/2022 at 6:23 pm Permalink

    Svaki čovjek je različit.
    “Ja nosim znak svoga rođenja”
    Lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.