Moj dom je tamo daleko
skriven između zelenih brda,
tamo ne teče med i mlijeko
i zemlja je posna i tvrda.
Ali ja volim tu zemlju posnu
gdje spavaju moje uspomene,
u srcu nosim tu moju Bosnu
i ona će zauvijek biti dio mene.
Moj dom pust i samotan osta,
iz dimnjaka se više dim ne vije,
nema u njemu domaćina nit’ gosta,
nit’ ljute rakije da se nazdravlje pije.
Mene u svijet odvedoše ceste sive,
ni sam više ne znam kako i kuda
ali zauvijek će u sjećanjima da žive
moj dom i moja rodna gruda.
07/09/2012 at 8:20 am Permalink
Jako lijepa zavičajna pjesma, odlična rima, sve pohvale Marko, pozdrav !
07/09/2012 at 9:22 am Permalink
Marko, imaš moje divljenje; osjećajno, prisno, bez velikih riječi, tečno, nenametljivo. Dobar ti dan želim 🙂
07/09/2012 at 10:48 am Permalink
bas divna zavicajna…
07/09/2012 at 11:11 am Permalink
Krasna domoljubna,veliki pozdrav.
07/09/2012 at 4:28 pm Permalink
lijepo, domovina u srcu, tamo gdje smo rasli uvijek nosimo sa sobom,pozdrav
07/09/2012 at 7:00 pm Permalink
Mene u svijet odvedoše ceste sive
Ni sam više ne znam kako i kuda
Ali zauvijek će u sjećanjima da žive
Moj dom i moja rodna gruda
baš je dobra, ugodnu večer želim
07/09/2012 at 9:37 pm Permalink
Od srca se zahvaljujem.
Lijepo sanjajte!
08/09/2012 at 4:47 am Permalink
Krasna pjesma Marko,
Srdačan pozdrav šaljem!
08/09/2012 at 6:10 am Permalink
Hvala Marissa!
Lijep i ugodan dan ti želim!
08/09/2012 at 6:31 am Permalink
Dobra i tuzna zavicajna, mogu nam uzeti dom, ali secanja nikad!!
Lep pozdrav 🙂
08/09/2012 at 7:01 pm Permalink
Tako je Dragice. Hvala na podršci!
Lijep pozdrav!