Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,
kao nužno zlo kroz koje moram proći;
kroz njega mi dopire i svjetlo i tama
i kroz njega mi je na slobodu doći. 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,
ja mu nisam više ništa obavezna dati;
on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja
radi kojega sam došla čovjekom se zvati.
 
Postala sam zato da dostignem preko tijela
ono isto za što me je Bog odredio,
da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,
da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.
 
Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,
sve što mi se događa samo put je prema gore,
prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje
za koje su predoređene mi kosti da izgore.
 
Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,
sve što živim i što činim samo krst je časni
da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;
taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.
 
Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,
čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.
Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,
svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.
 
Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi
kao što je svaka krošnja postala od korijenja
što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,
što se probilo na površinu čak i preko stijenja;
 
jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo
što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani
koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo
onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.
 
Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,
taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi
koji mi započinje u tijelu, na zemljaljskom krovu
već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.
 
Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi
i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;
već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi
i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.
05.10.2016. 09:30

 

5 komentara za "Moj je život putovanje u slobodu"

  1. Dragica Meyer
    10/10/2017 at 9:12 am Permalink

    Nisam religiozna, ali samo mogu reći, da pesma ima odjek do nebeskog dvora. Lep pozdrav 🙂

  2. Marija
    10/10/2017 at 10:08 pm Permalink

    Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

    Ne znam što će poslije biti, ali vjerujem da smo rođeni za radost, za utjehu, za prisnost i za djelovanje. Ako ima logike u sustavu, cijeli naš životni put je iskustvo predodređeno za nešto više. Pozdrav, Gordana:)

  3. Gordana
    11/10/2017 at 3:45 am Permalink

    Hvala vam, lijepo je čuti vjerska mišljenja onih koje vele da nisu baš neke religiozne osobe. Hvala puno i pozdrav 🙂

  4. Mihaela
    11/10/2017 at 7:11 am Permalink

    ali svatko živi da se rodi

    Život se nastavlja, neuništiv je. No što je s entitetom čovjeka? Zadržavamo li njegove osnovne karakteristike? Ako je odgovor da, onda je Život velika škola za dalje! 🙂

  5. Gordana
    11/10/2017 at 8:55 am Permalink

    Da, naravno, Bog je osoba i čovjek je osoba… samo bih napomenula da ponešto moramo izrezati i malo porušiti da bismo ljepše i bolje zalijepili i izgradili, ali to nas ne mora zakočiti u učenju. Puno hvala i lijepi pozdrav.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.