napisano: 27.7.2013. u 17.25h

Moj kraj će biti isti onakav kao što svjetla velegrada nestrpljivo zovu na radost, blud, nemir i nespokoj.

Tamno lice mog srca će se konačno prosvijetliti pa će izabrati put, koji vodi u “must go” tunel ,gdje je svjetlost ona najplavija svjetlost, koju sam ikad vidjela.

Nasmijala sam se na ovu usporedbu i poletjela sam nisko, ispod radarske frekvencije tvog zazivanja, tako da me ne možeš pronaći odmah u sljedećem životu.

Gledam bol i tugu kao dio života, ali još uvijek zazivam Onaj Drugi Svijet tamnih sjena, koje su me i donijele na ovu planetu, postavile me da se zabavim i odmorim, ali bez tereta ne odlazim.

Životno stablo ide u beskraj vječnosti, a kamera naše karme snima sve, ne laže i zaustavlja se tek na godinu dana Duše, kad će me opet pozvati, da se odazovem tom trenutku i spustiti se tim čudnim prolazima te zauzeti neko mjesto, da bih te susrela onog trena, kad mi šapneš ovo ime, iz ove stvarnosti.