Moje jedino sunce

Zar je tako lako reći zbogom.
Nije.
Disperzija svake riječi
Čini se kao umiljato zbogom.

Ali dal’ je zbogom
Ono što želim reći?
Nije.
Samo tuga u riječi zbogom.

Al’ ti, moje jedino sunce
Zaboravi zbogom,
Jer ne poznajem tu riječ.
Tvoj sam u narjučju s Bogom.

I kad misliš da je ovo kraj
Lažne misli, naramak tuge
Čine se tako bliske, znaj
A ja ću sanjati naše duge…

I dalje…

4 komentara za "Moje jedino sunce"

  1. Krebs
    21/12/2018 at 8:32 pm Permalink

    Mirenje sa situacijom..odlicno napisana poezija!!LP

  2. katarinab
    katarinab
    21/12/2018 at 8:34 pm Permalink

    Kristian, lijepo je čitati tvoje stihove pune emocija i iskrene ljubavi. Prekrasna pjesma.
    “I kad misliš da je ovo kraj
    Lažne misli, naramak tuge
    Čine se tako bliske, znaj
    A ja ću sanjati naše duge…

    I dalje…”
    Lp! 🙂

  3. Marija
    Marija
    21/12/2018 at 9:14 pm Permalink

    Em moj Kristijane, ti si među zadnjim romanticima na ovome svijetu. Nikada se nisi narugao ljubavi..)

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    21/12/2018 at 9:22 pm Permalink

    I kad misliš da je ovo kraj
    Lažne misli, naramak tuge
    Čine se tako bliske, znaj
    A ja ću sanjati naše duge…

    I dalje…

    Slažem se sa Marijom! Neka nama romantičara, dok je njih bit će i dobre poezije. Kristian,svako dobro povodom Božića ti želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.