Literarni časopis The Bangalore Review iz Bangalorea u Indiji objavio je pjesmu Morem crnim kao katran Slavice Turinski-Lazić na engleskom jeziku u lipnju 2017. godine.
Pjesma je prvobitno objavljena u Beogradu na hrvatskom jeziku u antologiji “Poslednji cvetovi zla” posvećenoj francuskom pjesniku C. Baudelaire-u u veljači 2017.
Američka nacionalna poetska knjižnica Poets House iz New Yorka odabrala je istu pjesmu u travnju 2017. godine i pozvala autoricu na sudjelovanje u seminaru Master Class with Kazim Ali s američkim pjesnikom i sveučilišnim profesorom Kazimom Alijem dobitnikom nagrade Individual Excellence Award za pjesništvo u Americi. Autorica, nažalost nije bila u mogućnosti prisustvovati seminaru.

MOREM CRNIM KAO KATRAN

Ne mogu te dostići…

Dignu li se valovi prvoga
dana mjeseca septembra.
Venecijanski princ odlazi
niz more crno kao katran.

Jedan će mol zauvijek
ploviti mojim očima.
Tamo bih te srela
gdje odzvanja

Venecija
tvojim pjesmama
a ja gledam u more
crno kao katran.

Ne mogu te dostići
ni na trgu golubova
gdje moje su stope
preko tvojih prešle;

drugo je vrijeme sada.
I neću ti donijeti svoje
sumrake na rukama
to razigrala se mašta.

Samo će mol jedan
ploviti u mojim očima
i Princ od Venecije otići
niz more crno kao katran.

Dignu li se valovi prvoga
dana mjeseca septembra
ostavite moje sumrake
samotne i neka ih ne uprlja

posljednji novčić bačen
u more crno kao katran
i neka ih samo slučajni
prolaznik okrzne pogledom.

Jedan će mol zauvijek ploviti.
Crno je more kao katran.


THROUGH THE SEA BLACK AS TAR

I cannot reach you...

If the waves would rise 
on the first day of September,
a Prince of Venice will depart 
down the sea black as tar.
One pier will sail forever in my eyes.

I would like to meet you 
there in a place where 
echoes Venice of your poems.
But I am just watching 
the surface of sea, black as tar.

I cannot reach you 
nor on the square of doves
in which my feet 
crossed over your traces; 
Now is the another time

and I will not bring to you 
my twilights in the hands;
It played the imagination.
Just one pier will sail 
forever in my eyes,

just Prince of Venice will depart
down the sea black as tar.
If the waves would rise
on the first day of September,

leave my twilights alone
and let them not dirty 
of the last coin thrown 
into the sea black as tar.

Let just random walker
in passing observes them.
One pier will sail forever
through the sea black as tar.



Slavica Turinski-Lazić