Možete mi reći više

MOŽETE MI REĆI VIŠE
Možete mi reći više o svojoj prošlosti?
Stvarno sam se zamislila nad tim pitanjem.
Pa eto sad se sjećam, da imala sam prošlost,
Imala sam i budućnost u nekom nepoznatom vremenu,

A ljudi su tako znatiželjni, čim otvore oči,
Njima počinje budućnost koju drže objema rukama.
Ja plivam još u mojoj prošlosti, jer me strah,
Ako napuhan balon pukne, zrak će me odnijeti,
Ne znam kud bih da se i dalje dobro osjećam.
Znam samo da sam postojala tamo negdje,
Gdje su hrastove šume čuvale hladovine vjekovima,
Gdje su mirisala žita crvenim makovima,
Zalasci gdje su tonuli na krilima ptica močvarica,
A jutra se budila maglovitim svitanjima.

 

Stvarno sam se zamislila nad ovim pitanjem,
Pa gledam tu prošlost, sad nekako daleku,
Pogledom, kao da nije niti postojala,
Jer nitko se više ne sjeća mojeg rođenja,
Mojih odrastanja po fazama prepunih oblaka,
Ali ja sam stvarna još ovdje i sada,
I ne znam jel’ uzalud još uvijek pišem budućnost.
Više nisam lijepa, a nisam niti bila,
Izgled moje vanjštine izborale su kiše,
Sve više stisnutim očima gledam život,
Moja vanjština nije bitna, jer je vidljiva.
U mraku mojih misli sakrivam sunce,
Riječi koje plutaju mislima sive su,
A onda polete u svjetlost i svijetle,
Više niti ljepote nema, niti prošlosti.

Jedan komentar za "Možete mi reći više"

  1. julija
    julija
    13/04/2021 at 9:49 am Permalink

    Sadašnjost već sutra postane prošlost. Dobro je imati lijepa sjećanja. Znaš da si živio!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.