Razlio sam dan
po sanjivoj priči.
Tirkizne misli
prolile su se
kao potreba,
tik ispod sunca
dok je obasjavalo
polje vremena,
zapleteno i zarobljeno
u gustim slikama
tvojeg jastva.
Osmjesi u tisuću boja zagrljeni
među poljupcima,
isprepleteni prsti
sudbine moje i tvoje,
i sreća bez tuge,
raj bez pakla,
ti moja,
ja tvoj.
Da,
sanjao sam te opet,
u skrivenim kutevima
pitke savršenosti,
tamo,
tamo negdje,
na obroncima vječnosti.
Josip Ergovic
julija
Mihaela
Lav
30/08/2012 at 3:22 pm Permalink
isprepleteni prsti
sudbine moje i tvoje,
i sreća bez tuge,
raj bez pakla,
ti moja,
ja tvoj.
Ovo je jezgra pjesme, posebno lijepa. Pozdrav Kristiane 🙂
30/08/2012 at 3:52 pm Permalink
lijepo kristijane..divno je kad se sudbine ukrstaju …
31/08/2012 at 8:25 am Permalink
prolile su se
kao potreba,
tik ispod sunca
dok je obasjavalo
polje vremena,
zapleteno i zarobljeno
u gustim slikama
tvojeg jastva.
Divno!
Pozdrav, Kristiane.
31/08/2012 at 3:37 pm Permalink
rekla bih SJAJNO! pozdrav
31/08/2012 at 5:31 pm Permalink
Jako dobro Kistiane, prelepi snovi. Pozdrav 🙂
31/08/2012 at 7:41 pm Permalink
Cijela pjesma odiše istinskom zaljubljenošću.Ljubavna poezija od najljepše sorte.Bravo Kris!
Pozdrav!
01/09/2012 at 5:55 am Permalink
u vječnost pippo idemo
u zlatu i srcu nježnom
u vječnost hodimo kao ljudi
zakletve ljudi
prošli smo kroz prašume divlje
utjehu tražili u vječnosti
a opet samo slovo nam je ostalo kao znamen
kojim su nas prepoznavali
lijep pjesma
juto
sfd
01/09/2012 at 9:26 pm Permalink
jaaako lijepo
LP