Tu negdje na stazama ljeta
Kad sunce dozove nove zore
Moje srce tu često prošeta
Ljubav našu, ovdje uz more
Negdje tu uz polja lavande
Gdje ljubav uvijek liči na san
Pišem ti pjesmu ispred verande
Kamene kuće gdje provodim dan
Negdje tu gdje snivam ljubav
I čekam poljubac tvoj vreli
Brišem tugu, brišem zaborav
Jer srce tebe jedino želi
Tu negdje na tragu vjetrova
Sa uzdahom tišine tiše
Zovem ljubav kroz grane borova
Što se tvojim imenom piše
julija
09/07/2012 at 5:14 pm Permalink
Prisan mi je taj ambijent i osjećaj tako fino i nježno iznesen. Uvijek se divim kad postigneš tu nenametljivu, prirodnu dvostruku rimu. Malo je pjesnika koji mogu na taj način skladati svoje stihove.Čestitam Kristane 🙂 🙂
09/07/2012 at 7:40 pm Permalink
Lijep ljetnji ugodjaj i, naravno,bozanstveni stihovi.Mame me vec opasno te staze ljeta 🙂
Pozdrav!
09/07/2012 at 7:41 pm Permalink
Negdje tu uz polja lavande
Gdje ljubav uvijek liči na san
Pišem ti pjesmu ispred verande
Kamene kuće gdje provodim dan
Prelijepe slike si naslikao stihom, izdvojena posebna.
10/07/2012 at 3:36 pm Permalink
S lakoćom čitam tvoje stihove jer su po mom “guštu”.
Opisuješ ljubav onako kakva jest, lijepa.
I kad ode.
I kad boli.
Kad bi tinjeđeri ćitali neke tužaljke, rekli bi:”Ne želim se nikada zaljubiti.”
Čitajući tvoju poeziju neće se preplašiti posljedica ljubavi.
Pozdrav Pipo!
11/07/2012 at 8:28 am Permalink
Tako lepa i nezna pesma Kristiane, raspilavi se 🙂
Letnji pozdrav 🙂