Na vjetrometinama života

Ostadoh sam
na vjetrometinama života
izbrazdan ožiljcima sudbine.

Nemam više uzdaha

niti suza,
imam samo sjećanja
nanizana na nisku prolaznosti.

Moj jauk je nijem

a prsti ukočeni od studeni
kojom me ravnodušnost okovala.

Nikada više neće milovati

niti stihove pisati.

Evo me nad ponorima beznađa stojim
i možda posljednje sate
ovog besmislenog bitisanja brojim.

11 komentara za "Na vjetrometinama života"

  1. Marija
    01/06/2012 at 4:19 pm Permalink

    Moj jauk je nijem. Ovaj stih nosi pjesmu. To je najteži jauk. Onaj koji vrišti u čovjeku, ali ne izlazi u svijet. Ostaje u nutrini uma da razara. Pjesma je teška, puna pesimizma. Ipak, spominješ ravnodušnost. Ravnodušnost je prijelomna crta. Nadam se da nakon nje nastupa bijes, a onda smirenje, a onda novi lijepi osjećaji. I stihovi. Lijep pozdrav Marko. 🙂 🙂 🙂

  2. boba grljusic
    01/06/2012 at 4:24 pm Permalink

    puno tuge i nemoći pred višim silama ,,ali postoji još nešto
    još neko ,,treba trajati
    pozdrav ti uz priznanje znam što znači nijemi jauk ,tako rade snažni ljudi

  3. Kristian
    01/06/2012 at 4:53 pm Permalink

    Nemam više uzdaha
    niti suza
    Imam samo sjećanja
    nanizana na nisku prolaznosti

    Predivna pjesma MG, predivna.
    Tuga uvijek piše lijepe stihove.
    LP

  4. dragica meyer
    01/06/2012 at 5:06 pm Permalink

    imam samo sjecanja
    nanizana na nisku prolaznosti
    Divno Marko 🙂

  5. Jim Corbet
    01/06/2012 at 6:39 pm Permalink

    Evo me nad ponorima beznađa stojim
    i možda posljednje sate
    ovog besmislenog bitisanja brojim

    Marko u zadnje vrijeme objavljuješ neke mračnjake od pjesama, dosta si destruktivan, nadam se da pjesme nisu posve odraz stvarnosti, bravo za pjesmu i budi mi pozdravljen pajdo !

  6. d.gortan
    01/06/2012 at 8:22 pm Permalink

    Oksimoron ”nijemi jauk” stvarno nosi i daje težinu ovoj pjesmi… Marko… veliki pozdrav!

  7. stefi
    01/06/2012 at 9:48 pm Permalink

    Ostadoh sam
    na vjetrometinama života
    izbrazdan ožiljcima sudbine.
    Samoća je najteža jer nema lijeka za ožiljke da bi nestala.Lijepa pjesma Marko.

  8. LoLa
    01/06/2012 at 10:27 pm Permalink

    Naći će te opet pjesma. Od toga se ne može pobjeći-pokušala sam više puta. :))
    Mračni stihovi, nadam se samo trenutak pretočen u riječi.

    Lijep pozdrav.

  9. Marko Grubesic
    01/06/2012 at 11:24 pm Permalink

    Jedno veliko hvala najjacoj poetskoj ekipi u mrezi!
    Laku noc vam zelim!

  10. songfordead
    02/06/2012 at 7:20 am Permalink

    kao da je tuga odtugovala, pa zajedno sa njom o životu razmišljaš

    kraj mi je poseban
    Evo me nad ponorima beznađa stojim
    i možda posljednje sate
    ovog besmislenog bitisanja brojim

    jutro SFD

  11. Marko Grubesic
    05/06/2012 at 8:22 pm Permalink

    Song puno hvala.
    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.