Nad Morrisonovim grobom

Ne
ovo neće biti još jedno
patetično zazivanje
prerano umrlog
(samo)prozvanog genija
kojeg zapravo i ne volim
smatram ga običnim
narkomanom
koji je imao sreću biti
okružen trojicom
vrhunskih glazbenika

Morrisona
vole smo pozeri

Zapravo sam šaputao
nad njegovim grobom
da saznam gdje
leži Wilde

(Pere Lachaise)

4 komentara za "Nad Morrisonovim grobom"

  1. Marija
    03/01/2013 at 5:01 pm Permalink

    Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda.
    / O Wilde/
    – Uvijek me ljute potraćeni talenti. Neće nitko biti veći umjetnik samo zato što je isključio mozak Lijep pozdrav Morph 🙂

  2. Nedovršena
    03/01/2013 at 6:22 pm Permalink

    Odmah sam po naslovu znala da je tvoja pjesma 😉

  3. Alberto Sompis
    03/01/2013 at 6:32 pm Permalink

    Svaka razborita ‘njuška’ izaziva u meni nelagodu, a drugi moj prijatelj običava reći da je razborita njuška taj radi koga ga zasvrbi dlan jer se rimuje sa čuška… što baš i nema puno veze s oviom pjesmom u koju sam upao kao nezrela kruška (u bocu rakije) pa i nemam komentara
    Lijep pozdrav Morph!

  4. easy rider
    03/01/2013 at 8:48 pm Permalink

    Moj komentar će biti dio Jimove pjesme:

    A FEAST OF FRIENDS

    Do you know how pale and wanton thrillful
    Comes death on a stranger hour
    Unannounced, unplanned for
    Like a scaring over-friendly guest you’ve
    Brought to bed

    Death makes angels of us all
    And gives us wings
    Where we had shoulders
    Smooth as raven’s claws

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.