Naslov nepotreban

Često se zateknem u mislima, pitajući tišinu: kad je zapravo umjetnost umrla? Pa me misao prekine u radnji i ja otplovim negdje daleko, vukući taj nemir u neka davna vremena. I sad, eto, ispuštam knjigu iz ruke, potaknut kakvom genijalnom mišlju autora i opet se sjetim toga pitanja i jednog mnogo složenijeg na koje nikako ne mogu naći odgovor: zašto je umjetnost uopće umrla? Priznat ću, pogled mi katkad zapne za ove (post)moderne stihoklepce i prozaiste, u punom smislu te riječi, pa me tek napadne depresija.

Kao što je Jozo Kljaković prije gotovo stotinu godina plakao nad slikama Pabla Picassa u Parizu, pitajući se gdje je nestala umjetnost i tko su ti novi, „moderni“ slikari i umjetnici kojima je najbitnija njihova poza i opskurnost pri stvaranju. Pa je tužni slikar brzo pobjegao u stari muzej kako bi odmorio oči na klasičnim slikarima, nepoznatim majstorima i slikarijama na grčkim vazama. Kako bi se oplemenio osjećajem i ljepotom.

Znak nemoći, znak slabosti, nemogućnosti i zloćudna egoizma pojedinaca što se na kraju manifestira čitavom javnošću i publikom. Objasnite mi ovo djelo, molim Vas. Što je umjetnik htio prikazati, što je htio reći, zbog čega ovdje ova linija, a u onoj rečenici ova riječ? Potiho bi kompetentne propitkivali slučajni prolaznici. A ovi bi šutjeli, ni sami ne shvaćajući istinsku vrijednost djela, njegovu svrhu i smisao. Šutjeli bi i teoretičari. Šutjeli bi kritičari. A šutjeli bi i sami autori.

Oduvijek je bilo diletanata što su nauštrb istinskih umjetnika ostali trajno uklesani u povijest i ljudsku svijest, a ja već neko vrijeme ranjavam glavu tvrdeći kako je danas, i u bliskoj prošlosti, eksplodirao trend kada je glavni preduvjet umjetnosti upravo diletantizam, a umjetnici umiru negdje bez ijedne misli objavljene svijetu. Svatko može biti umjetnik, svatko jest umjetnik, takvo je vrijeme, često bih si ponavljao, gadeći se toj istini. Gospodine Kljakoviću, ovom Vam prilikom zahvaljujem! Empatijom se napunio moj duh, čitajući Vaše retke patnje i plača nad (tada) modernom umjetnošću, a istovremeno se usrećih jer vidjeh kako nema razloga plakati nad suvremenošću. Glupost ljudska počela je vladati još u Vaše vrijeme, idioti su preuzeli primat čak i nad umjetnošću, a što očekivati kako vrijeme odmiče nego srozavanje, odnosno uzdizanje („)umjetnosti(“)! Nekako mi je laknulo istoga trena i svi ovi pjesnici odjednom su tako smisleni. I svi ti ljudi što u njima vide umjetnike tako pronicljivi. A mi tek sitni crvi što plaze oko istrunulih mrtvaca. Oni ne znaju drugačije, oni ne mogu drugačije, i u tome je njihova veličina.

Nabacajte besmislene riječi, interpunkcija ne postoji, rima je za amatere, ritam za konzerve, a forma za naivce. Gomilajte glagole, svih kombinacija, imenski, pridjevski, otkrijte svijetu sve trpne i radne, izvrnite jednu riječ u milijun načina, kroz svaki stih, ostavite papir prazan ili ne recite apsolutno ništa i – nazovite to poezijom. A Vas će zvati pjesnikom.

2 komentara za "Naslov nepotreban"

  1. Marko Grubesic
    02/05/2012 at 9:47 pm Permalink

    A jesi se razgalamio…izgleda da zbog straha nitko i ne komentira 🙂 Pretpostavljam sto te muci:
    a) Vjerojatno si ljubitelj starih majstora knjizevnosti(kao sto sam i ja pomalo) pa te ovi novi pravci i stilovi nerviraju i nalazis da nisu dovoljno dobri.Znam sa WS da si dosta kompetentan na ovom podrucju ali znam isto tako(iako sam laik) da umjetnost mora ici s vremenom,transformirati se.Tako je uostalom bilo i do sada a osim toga znas i sam da su ukusi razliciti i da moderna umjetnost ima svoje pobornike.
    b)Objavljivanje poezije na portalima od strane potpuno neafirmiranih pjesnika(kao sto sam ja npr.) i onih koji su nedovoljno afirmirani.Na portalima je to jednostavno tako,svatko se moze registrirati i objavljivati i naravno da tu bude svega i svacega.Bude isto tako,po mom skromnom misljenju i dobrih stvari.Ljudska priroda je takva: jedni si umisle da su dobri pjesnici,jedni objavljuju i po 2-3 pjesme dnevno(jasno da u toj masovnosti nema kvalitete),jedni su opet samo zbog druzenja tu itd.
    Toliko o tome!Sto se ovog portala tice mi se svi tu manje vise dulje poznajemo,lijepo se druzimo i nasi komentari su tome prilagodjeni.Nasi komentari ne mogu se bas promatrati kao strucni(osim mozda Marijinih),mi vise caskamo jedni s drugima kao dobri prijatelji.Ovdje nema netrpeljivosti kao na WS,nema svadja niti zucnih rasprava dako da mislim da neces lako naci partnera za polemiziranje(ako ga uopce trazis).
    Toliko od bmene i nadam se da nisam promasio temu 🙂
    Srdacan pozdrav!

  2. Marija
    02/05/2012 at 11:18 pm Permalink

    Dobra si pitanja postavio; kada je umrla umjetnost? Vjerojatno onoga trenutka kada se između nje i konzumenta pojavio posrednik, onaj koji je uzeo za pravo da tumači djelo i da mu da pridjevak- umjetničko. Umjetnost mora nesmetano, bez posrednika teči od srca umjetnika do srca primatelja. Sve drugo je prevara, prodavanje magle.Ali srećom Morph, umjetnost nije umrla. Samo je pobjegla od tih kvaziumjetnika, sakrila se u ilegalu, ušla u katakombe, ali živi punim plućima pa i na ovakvom portalu kakav je Očaravanje. Veliki pozdrav i 🙂 za tebe.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.