Ne daj da zatvore vrata

 

Ne daj da zatvore vrata
Na procjepu između sna i jave
Da te ostave izgubljenoga
Među sjenama noći
Dok crne ptice klepeću ogoljelim krilima
Nad humcima svježim
Što dane prošle u sebi kriju
Razmrvljene u posljednjoj molitvi
Što se urezuje u um:
“*Jahve je pastir moj:
Ni u čem ja ne oskudijevam,
Na poljanama zelenim on mi daje odmora

Vjeruješ, al’ odmora nemaš
Tvoje poljane ognjem sagorješe
Izvori su tvoji gorki kao pelin
Presahnuli na usnama nijemim
Koje zadnju pjesmu ispjevaše
U očaju
Tugaljivu pjesmu; samotnjaka
Lutalice, što su mu pute zatrli
Izbrisali iz sjećanja.

Ne daj da zatvore vrata
Jer tmina je iza njih
Gusta, teška…

Neka ih ostave odškrinuta
Jer ti se bojiš mraka

(*Ps 23,1)
SUZANA KOSTELAC MARIĆ

4 komentara za "Ne daj da zatvore vrata"

  1. katarinab
    30/05/2022 at 1:26 am Permalink

    Vrlo zanimljiva misaona pjesma, Suzana. Sviđa mi se duhovnost koju si unijela u stihove.
    Lp

  2. Suzana Marić
    04/06/2022 at 12:16 pm Permalink

    Hvala na pažnji i lijepom komentaru, draga Katarina. Pozdrav ti šaljem i svako dobro želim 🙂

  3. Milan Janković
    05/06/2022 at 9:03 pm Permalink

    Kada bih trebao mentoricu za poeziju, odabrao bih tebe.

    Lp i svako dobro ti želim!

  4. Suzana Marić
    05/06/2022 at 10:06 pm Permalink

    Milane, zahvaljujem se od srca na lijepim riječima komentara i pozdrav šaljem. 🍻

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.