Mirisno je još proljeće bilo
i plavi su karanfili cvali,
iz pehara ljubavi još se pilo
a vrijeme smo srećom zvali.
Sanjali smo samo snove sretne,
zagrljeni provodili predivne dane,
pisao sam ti najljepše stihove sjetne
i pazio te kao što srna pazi lane.
A onda je jesen sa kišama stigla
i ti si negdje upoznala njega,
nad ponore pakla si me digla,
ostavila me a ne znam zbog čega.
Sada mi po srcu mrazevi haraju
i praznina me u okove samoće kuje,
uspomene mi iznova rane otvaraju
a očajanje mi dušu pustoši i truje.
Marija
Mihaela
boba grljusic
11/09/2012 at 7:24 am Permalink
Ma odlicna i pesma i skladna rima! Od sazaljenja za zaplakati Marko. Pozdrav 🙂
11/09/2012 at 9:02 am Permalink
Marko, mislim da je pjesma iz škrinje, imam te slike negdje u sebi. Prekrasni stihovi, osebujan izraz. Lijep dan ti želim i 🙂 🙂
11/09/2012 at 9:30 am Permalink
ništa ne traje vječno,ali bilo je proljeće,bilo je cvijeće,bila je ljubav
dovoljno za prekrasna sjećanja,a samo ranjeni mogu napisati ovako
krasne stihove,pozdrav
11/09/2012 at 10:49 am Permalink
Vrijeme se brine da se takve stvari prežale, lijepa tužna, pozdrav Marko !
11/09/2012 at 12:33 pm Permalink
lijepa Marko, kao srna lane, tako nježno, tako boli .Pozdrav
11/09/2012 at 5:52 pm Permalink
Sada mi po srcu mrazevi haraju
I praznina me u okove samoće kuje
Uspomene mi iznova rane otvaraju
A očajanje mi dušu pustoši i truje
tužno MG
puno pozdrava
sfd
11/09/2012 at 10:04 pm Permalink
Hvala vam na druženju.
Laku noć vam želim!
12/09/2012 at 5:29 am Permalink
Jako dobra!
Pozdrav Marko!
12/09/2012 at 9:38 pm Permalink
Hvala Marissa.
Lijep pozdrav!