Ako se slučajno pitaš, još sam živ.
Dovoljna ti je činjenica o mom postojanju
da nahraniš radoznalost u prosinačkim noćima.
Bio sam jednom bez tvog postojanja,
bez tvojih nepreglednih polja
beznadnosti i zloslutnosti,
bez tvojih melankoličnih snova…
I sada opet,
oslobođen okova pesimizma,
sanjam elizejska polja,
ljiljane i petunije,
zumbule i narcise.
Zato ne traži me u tmini buktinjom sažaljenja,
pusti me da ostanem tvoja neprobuđena misao.
julija
Mihaela
Lav
27/05/2012 at 7:42 pm Permalink
Odlično Pippo.
27/05/2012 at 9:15 pm Permalink
Prebolio si i opet si svoj.Izvrsna pjesma Pippo!
Srdacan pozdrav!
27/05/2012 at 9:15 pm Permalink
Ako se slučajno pitaš, još sam živ.
Pjesmu počinješ jednom laganom ironijom.Zatim konstatiraš psihološko stanje uz lagano spočitavanje.Sanjaš polja blaženstva mrtvih, bez pesimizma, bez žaljenja nalazeći svoje mjesto još uvijek u njenim mislima.Lijepu noć želim Pippo 🙂
27/05/2012 at 9:45 pm Permalink
Zato ne traži me u tmini buktinjom sažaljenja,
pusti me da ostanem tvoja neprobuđena misao.
pippo ak si ovu pisao pod utjecajem šljive, baš bi volio znati iz kojega je vočnjaka, bar da ju pomirišim
dobra ti je pjesma, iskreno super
noć
SFD
27/05/2012 at 10:52 pm Permalink
nista ljepse od slobode i postojanja sebe radi..
28/05/2012 at 8:19 am Permalink
Zato ne trazi me u tmini buktinjom sazaljenja,
pusti me da ostanem tvoja neprobudjena misao
Sazaljenje nikako!!
Lep pozdrav 🙂