Sad je neki drugi dan,

ni danas , ni jučer, ni sutra.

Nebom hodaju živi i mrtvi,

Ne znam kamo idu, ne znam odale su došli.

Pod prozorom miris lipa i njihov slatki, zlatni prah.

U toploj tmini, teške lipanjske noći,

znam,

želja je samo stablo puno privlačnih boja.

Sad, dok zemljom hodam, grlim i ljubim.

Pristajem samo na šalicu punu kave

i tijelo puno ljubavi.

Kad pod zemljom budem ležala,

živjet ću život. kojeg sada sanjam.