nekako s jutrom
(ne znam gdje sam bila)
uđoše
vjetrovi
bez zvuka
od tad
ne ćutim dušu
(ne znam gdje sam bila)
prazna
bez namještaja soba
napuštena kuća
vjetrovi
bez zvuka
prodat će mi dušu
(moram se vratit odande gdje sam bila)
brzo se budi ,čujem u daljini, budi se mala.
julija
Josip Ergovic
katarinab
28/07/2012 at 5:27 pm Permalink
lepo marissa…pozdrav
28/07/2012 at 7:16 pm Permalink
Iznijela si tvoja osjećanja u par mističnih detalja i sve uokvirila tvojim osebujnim stilom.Pjesma je zaista tužna.
Lijep pozdrav!
28/07/2012 at 7:35 pm Permalink
San sa značenjem. Često nas pohode da nam predaju poruku naše podsvijesti ili neke jače svijesti, tkoćegaznati.Vjetrovi bez zvuka su snažna poetska slika. I buđenje. Diktat mozga koji brine i u najdubljem snu da budemo dobro. Jednostavan prikaz odmah uđe u svijest čitatelja, a onda ostaju pitanja. Veliki pozdrav Marissa. 🙂
28/07/2012 at 7:48 pm Permalink
Lijepo si usnula, vjetrovi nisu grubi, već bez zvuka. Ta tišina ziba iako pitanja postoje. Pozdrav ti ostavljam 🙂
28/07/2012 at 8:33 pm Permalink
Tvoji snovi kao noćna mora lijepo opisuju košmar i smirenje u buđenju.Lijepa pjesma.Pozdrav Marissa.
29/07/2012 at 6:54 am Permalink
hvala drage poetesse i poete, pazite na dušu.
Čim osjetite malu prazninu u njij, brzo se budite iz apatije!
(tako ja činim)
Srdačan pozdrav!
29/07/2012 at 10:05 am Permalink
Da, dušu treba njegovati, super je pjesma, pozdrav Marissa !
29/07/2012 at 11:31 am Permalink
ponekad i sam dodirnem tu prazninu u punoj kuci
kao neka promaja nevidljiva ..od kud je iscurila iz duse il iz glave,to vec ne znam:))
fina pjesma,za naci se u njoj..
29/07/2012 at 12:52 pm Permalink
lijepa pjesma, puno pozdrava, sfd