Neću ti više jadikovke jesenske zore,
ni kišu što te muči i želi okrenuti dan,
kapi što iz olovnih oblaka padaju na tvoj dlan,
vidjeh ono što ti ne vidje i ne čuješ zvon
kapi kiše na prozoru naše sobe.
Neću te tražiti u vjetru ni čekati jesen novu,
potražit ću te u proljeću kad procvjeta cvijeće,
i kad polete nježni leptiri na krilima vjetra,
razastrt ću najljepše snove tebi voljeno moje,
sred razlivenog sutona, vidjeh tvoje drage oči.
Neću ti više oslikavati noći tamnim nebom
dok blistaš u mojim očima i oviješ ruke
božanskim dlanovima oko mog struka,
grlim te sjećanjima gdje nam je sudbina sklona,
usni noćas jedan san za mene, ljubavi moja…
23/01/2021 at 4:56 pm Permalink
Pjesma oblikom nije gazela, ali ima taj fini ton gazele, njenu nježnost, dubok osjećaj i prekrasne stihove.
23/01/2021 at 6:48 pm Permalink
Pjesniku moj naklon.
“Neću ti više oslikavati noći tamnim nebom
dok blistaš u mojim očima i oviješ ruke
božanskim dlanovima oko mog struka,”
Lp! ☺
23/01/2021 at 7:51 pm Permalink
… baš, baš njež…. lijepo..
24/01/2021 at 2:54 am Permalink
Velika hvala svima Vama, nastavljam dalje sa pjesmama.
24/01/2021 at 8:49 am Permalink
Još jedna lijepa, ljubavna. Pozdrav!☺
24/01/2021 at 10:06 am Permalink
Dinko, prekrasna pjesma puna nježnosti . LP