Neću utihnuti pjesmom (nikada)

Gledajući misli koje razvukle su se nebom moga nadanja, ne mogu da mi ne zapnu među stihove ljubavi, onih milijardu o tebi, o kosi tvojoj, o očima u kojima piše volim te, o usnama mekim kao baršunasti stih, onih o nama i o vječnosti.
Pitam se kada će nebo nadanja postati nebo ostvarenja, da li još mjesec ili dva, godina ili tri? Ili možda nikada?
Znam samo, i da me napadnu crne sjene i zaprijete nebeski demoni, da me vatra nespokoja zapali na lomači tvoga života, nikada, baš nikada, pa ni onda, neću kleknuti pred porazom, neću utihnuti pjesmom, neću anđele moj,
neću odustati nikada!

6 komentara za "Neću utihnuti pjesmom (nikada)"

  1. Marija
    29/08/2012 at 3:41 pm Permalink

    neću kleknuti pred porazom, neću utihnuti pjesmom
    -Malo je pjesnika koji su dugo, dugo pjevali istoj muzi, ali oni odolijevaju vremenu. Pozdrav Kristane 🙂

  2. Marko Grubesic
    29/08/2012 at 7:22 pm Permalink

    Dok pišeš živiš Kristiane!I ne odustaj,uporni su najčešće dobitnici.
    Pozdrav!

  3. stefi
    29/08/2012 at 9:35 pm Permalink

    Odlično Kristijan ,upornost se uvijek isplati.Lijepa pjesma.

  4. songfordead
    29/08/2012 at 10:13 pm Permalink

    nemoj pippo nikada, lijepu noć želim, sfd

  5. dragica meyer
    30/08/2012 at 5:41 am Permalink

    necu odustati nikada
    bravo Kristiane, takvih je malo! Lep pozdrav 🙂

  6. blueperlaa
    30/08/2012 at 6:26 am Permalink

    Znam samo, i da me napadnu crne sjene i zaprijete nebeski demoni, da me vatra nespokoja zapali na lomači tvoga života, nikada, baš nikada, pa ni onda, neću kleknuti pred porazom, neću utihnuti pjesmom

    Kristian, lijepoo ! Mogla bih uokviriti ove tvoje riječi …

    Pitam se kada će nebo nadanja postati nebo ostvarenja

    Znam kako ti je 🙂 Veliki pozdrav od srca !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.