Mrzio je tu riječ; nedjeljiva. Kritički me promatrao dok su mu pitanja curila s rastvorenih usana. Pljunuo me njima. Odgurnuo. Zateturala sam na samome rubu nedorečenosti, nesposobnosti izražaja mogućih opravdanja. Izgubila ravnotežu strmoglavivši se u bezdan nerazumijevanja. Nisam pronašla opipljivu istinu, pokretač za svoje izlete u svijet oplođenih riječi.
U njegovim očima prokurvala sam mekani dio duše, nedjeljivo ženstvo, sublimat zajedništva – nikada se ne razotkrivaj lešinarima! Tražio je da odložim vlažno pero. Zahtijevao je da istočim tintu iz svojih žila. Izvučem tetive inspiracije u metrima. Zadrhtala sam ne skrivajući borbenost.
Živa je moja utroba. Srce nadahnuto. Mozak pripadanja sebi.
U mojim očima razlijevaju se boje nemira. Otvaram prozor kojim otkrivam vijugave ceste, oštre zavoje i proplanak nade. Istražujem. Ispod skinute kože na vrhovima prstiju pulsira emocija bez koje bih se osušila. Izdahnula nezadovoljena. Tek tada bih bila djeljiva, zvijerima dostupna. Krvožednim strastima prolaznika gonjena.
Ovako sam jedino svoja. Nenadjebiva. Posrnula. Stamena. Žena svjesna svoga nagona. U proznim crticama sam slobodna. Ne pripadam okovana, plavih zglobova vezana za postelju bez stvarnih dodira. Ne dajem se lažnom prividu mira. Unutrašnjost mi je krvava i nakon bezbroj ogoljenih osjećaja.
*
Silence
julija
Lav
04/01/2013 at 10:19 am Permalink
Jako dobro si progovorila o poimanju svoje poezije koja je tvoj nedjeljivi dio, ne odraz, nego dio vlastitog mesa i krvi. 🙂
04/01/2013 at 10:27 am Permalink
Sebični dio tebe, srž ženstvenosti, kao more opojan živi u tvojoj prozi, proznoj poeziji.
🙂
04/01/2013 at 10:37 am Permalink
Ostai sebi verna sa svim osekvencijama samo mogu jake osobe kao ti Perla.
Lep pozdrav 🙂
04/01/2013 at 10:47 am Permalink
U tvojim pjesmama uvijek je prisutna dubiozna spoznaja same sebe, svjesna svog postojanja, svog tijela, svih dodira prstiju, tijelom i mislima, naprosto, pod nabojem eksploziva 🙂
04/01/2013 at 11:08 am Permalink
Ovako sam jedino svoja. Nenadjebiva. Posrnula. Stamena. Žena svjesna svoga nagona.
moćana rečenica kako krik!!
04/01/2013 at 12:55 pm Permalink
Nasuprot tomu: Smrtnice imaju samo dvije ruke. Nadaju se da će te njima ščepati. Šapuću ti riječi namijenjene bilo kojem srcu, povremeno te obasipaju milovanjima, a ti ležiš grozničav i budan, poput krhotine duše sa ovog svijeta. One bolje od nas znaju da su ljubavne laži jedina glazura života u beskrajnoj nestvarnosti sveg postojećeg. Preko svake mjere pretjeruju u ucjenama, (osobnost kakvu je ženskom rodu podarila priroda), a mi, muški rod, padamo u zamku i kaljamo beskraj kojega ionako nismo bili dostojni.
04/01/2013 at 3:14 pm Permalink
ispod hlada velegrada pronašao sam znamen tišine, plavih uvojaka, predivno biće oko koje uvijek kruže vedre priče……………..
puno pozdrava draga Perlita
sfd
04/01/2013 at 5:09 pm Permalink
Samosvjesna i nesalomljiva. Sve pohvale Perlo.
Lijep pozdrav!
05/01/2013 at 5:12 pm Permalink
Ljudi, hvala vam što ste tu 🙂