Toliko puta sam pokušavao stvoriti neku ljubav,
al na pola puta bih poželio neuspjeh
jer godinama život je bio poprilično grbav,
noseći na leđima težak pleh.
Onda valjda sa vremenom i nestane magija,
izgube se riječi baš onda kad trebaju usne šaputati,
ali sa tobom je ipak java malo drugačija,
dok ne savladam riječi barem ću ti pažnju dati.
Tako nenadano unijela si osvježenje
baš onakvo kakvo sam sanjao da ću sresti,
ti si baš neko jako posebno stvorenje,
konačno zbog nekog ne mogu ni jesti.
Nedostaješ,
a iz misli ne nestaješ…
U sukobu obaveza pojavila se rupa,
dugo ne vidjeh oči tvoje, a srce sve jače lupa.
Nedostaješ,
kao cvrkut ptice u vedroj ljetnoj noći,
kao malenom čarobnjaku njegove moći,
kao uzdah svježeg zraka na dubokom morskom dnu,
al barem se nadam da ću te sresti večeras u snu…
Suzana Marić
17/06/2012 at 5:21 am Permalink
ti si baš neko jako posebno stvorenje,
konačno zbog nekog ne mogu ni jesti./ Da bar ja mogu prestati jesti :)/
– Lijepo je u prvom licu oslikan onaj osjećaj kada želimo biti ispunjeni, zavedeni pa sliku stvaramo prije negoli se ona stvarno javi, nedostaje nam druga polovica nas, nedostaje nam onaj čaroban prah života koji zovemo zaljubljenost i svaka nam se nova zanesenost učini posebnom, ljepšom. Lijepu ti nedjelju želim Nigel!
17/06/2012 at 6:55 am Permalink
Bez nje ne funkcionises Nigel i sve lepote zivota su izgubile smisao, pa i hrana
Podseti me na neka vremena (davnija) Lep pozdrav 🙂
17/06/2012 at 8:46 am Permalink
ništa ne ispuni čovjeka kao ljubav ..predivno napisano
17/06/2012 at 3:13 pm Permalink
To mora da je ljubav…Lijepo je kada se desi pa makar se i gladovalo 🙂
Izvrsno napisano,narocito zadnja strofa.
Pozdrav!
17/06/2012 at 4:17 pm Permalink
Napokon ljubav!
Sad ćeš vidjeti što je to pravi dar-mar..
Lijepa ti je pjesma!
Ovi su mi posebno lijepi:
“kao malenom čarobnjaku njegove moći,
kao uzdah svježeg zraka na dubokom morskom dnu,”
17/06/2012 at 9:14 pm Permalink
lijep stih u lijepoj pjesmi