Nedoumica

Tragač je kriomice promatrao Taru. Sviđala mu se ta mlada, samostalna žena borbenog duha. Slutio je njenu prošlost. Sjećao se požude i bijesa u Wulfovim očima na spomen njezine pojave.

Tada joj još nije znao ime, ali divio joj se. Divio se vještini kojom je izmicala Wulfu, kojom je zametala tragove. Divio se i njezinoj nemilosrdnosti kojom se obračunavala s neprijateljem. Nož između očiju Wulfova vojnika govorio je o spretnosti, a prerezano grlo drugoga, govorilo je o okrutnosti.

Predanost kojom ga je liječila, previjala, vidala rane, govorila je o nježnosti. Bila je osamljenik kao i on. Mogla se je osloniti samo na sebe. Ipak, imali su nešto zajedničko. Babu Drasu, ženu goleme energije koja ih je prihvatila, pružila im toplinu doma, spasila od zime i Wulfa.

Posebno je Tragač cijenio Tarinu brigu o Mirasu. Svakog jutra izvodila je Mirasa, jahala ga ili puštala da slobodno trči. Štalu je održavala čistom. Kad bi se Miras vratio u štalu, prvo bi ga istimarila. Četkala je njegovu sjajnu dlaku, češljala grivu, čistila kopita. Zatim bi mu nasula zobi ili u jasle stavila sijena. Za konja je uvijek bila pripremljena svježa voda. Čuo ju je kako razgovara s konjem kao s prijateljem.

Kada se je umivala, Tara se nije skrivala pogledima. Ulila bi malo tople vode u glinenu posudu, skinula majicu i prala se laganim, slobodnim pokretima. Njezine čvrste, pune grudi s malenim ružičastim bradavicama lagano su igrale svakim njenim pokretom.

Tragač nije mogao dokučiti izaziva li ga ona svojom ženstvenošću ili je sama nje potpuno nesvjesna.

Toga jutra Tara se umivala. Babe Drase nije bilo u prostoriji. Ta činjenica osmjelila je Tragača da Taru promatra smjelije nego inače. Osjetila je njegov pogled na svojim leđima. Okrenula se prema njemu, mokra, zanosna. Jedna traka sunca igrala joj se na koži. Kao u bunilu Tragač je ispružio ruku. Nije se pomaknula. Dotaknuo joj je obraz, pomilovao ga, a zatim su prsti polako, ispitujući krenuli prema vratu. Osjetio je kako se naježila. Njegova je ruka sakrila njezinu dojku. Tara je zadrhtala, pogled se zamaglio, pune, rumene usne su se lagano rastvorile. Podsjećale su na cvijet koji se otvara.

Onda se Tragač sjetio čovjeka s nožem među obrvama i drugog čovjeka prerezanog grla. Povukao je ruku i promrmljao;“Oprosti.“ Dugim, hitrim koracima napustio je prostoriju.

 

 

5 komentara za "Nedoumica"

  1. sumiko
    20/02/2013 at 10:51 am Permalink

    Tara je zadrhtala, pogled se zamaglio, pune, rumene usne su se lagano rastvorile. Podsjećale su na cvijet koji se otvara…..
    pozdrav

  2. Jim Corbet
    20/02/2013 at 10:58 am Permalink

    slutim da će tu još biti svega…Lijepo Tara, pozdrav !

  3. El janid
    20/02/2013 at 1:15 pm Permalink

    🙂 Pozdrav

  4. newenka
    20/02/2013 at 8:09 pm Permalink

    sviđaju mi se ove tvoje priče u nastavcima 🙂

  5. songfordead
    20/02/2013 at 10:23 pm Permalink

    tražiti u istini vrlinu strasti
    noć
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.