Neimar

U pjesmu mi ne mozes stati,

tu se smjestila moja dusa

sa spektrom nebeskih tajni

koje su me svladale i ostale

tu, da svjetlucajuci

osvjetljavaju moju

jos neizgradjenu polovicu univerzuma.

Daj mi svoju ruku

da me dodirnes

svojom polovinom

i osjetis sve ludosti

zvjezdane prasine u meni.

Za tebe je tu .

Divljim bojama je obojana ona

umjesto da boji

uprlja mi mastu u trenu.

Daj sada mi svoju ruku,

da me opipas

i uvjeris se

da jos nisam razumila

ni svladala neshvatljivost

gradnje i izgradnje sebe

jer sam neimar bez iskustva.

3 komentara za "Neimar"

  1. katarinab
    katarinab
    04/01/2019 at 5:28 pm Permalink

    Spome, čovjek sam sebe izgrađuje dok je živ, a i drugi ga izgrađuju. Lakše je kada ima neku ruku koja ga usmjerava u pozitivnom smjeru, a kada je sam onda je to teži način, ali nije nemoguć. Sviđa mi se pjesma, a posebno me se dojmila prva strofa:
    “U pjesmu mi ne mozes stati,
    tu se smjestila moja dusa
    sa spektrom nebeskih tajni
    koje su me svladale i ostale
    tu, da svjetlucajuci
    osvjetljavaju moju
    jos neizgradjenu polovicu univerzuma.”

    Vp ti leti i zagrljaj! 🙂

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    04/01/2019 at 6:53 pm Permalink

    U pjesmu mi ne mozes stati,
    tu se smjestila moja dusa
    sa spektrom nebeskih tajni

    Spome, dijelim Katarinino mišljenje i potpisujem njen komentar.
    Pozdrav ti šaljem 🙂

  3. Krebs
    06/01/2019 at 11:51 am Permalink

    Kathy i Suzana hvala lijepo na misljenjima!! LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.