Spotakni se o rub noći
Dopusti da zagrlim te rebrima
U kosti mi uđi naglo
Kao kad ulazi zima.
Budi životom namirisan vijenac
Upleten u čvorove moje krvi
Neizlječivi otrovi dok odvriju
U žilama nataložiti ćemo ljubav.
Spotakni se o rub noći
Dopusti da zagrlim te rebrima
U kosti mi uđi naglo
Kao kad ulazi zima.
Budi životom namirisan vijenac
Upleten u čvorove moje krvi
Neizlječivi otrovi dok odvriju
U žilama nataložiti ćemo ljubav.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
07/11/2012 at 10:03 pm Permalink
ispr. vijenac
Neizlječivi otrovi dok odvriju
U žilama nataložit ćemo ljubav. Lijepo rečeno 🙂
07/11/2012 at 10:18 pm Permalink
Hvala ti Marija na budnosti nad mojim stihovima
Laku noć!
07/11/2012 at 11:09 pm Permalink
Budi životom namirisan vjenac
Upleten u čvorove moje krvi
pozdrav
07/11/2012 at 11:58 pm Permalink
🙂 lijepo zaista
08/11/2012 at 6:08 am Permalink
neobicno 🙂 ljubav je cesto bol. cesto se usporedjuje s otrovom. valjda jer polako djeluje, obuzima i tijelo i um.
🙂
08/11/2012 at 10:36 am Permalink
zanimljivo, pozdrav