Neću isplakati godine koje traže zaborav. Ostavit ću tek nekoliko slika na kojima je osmijeh veći od okvira… i dva, tri pijanstva nakon kojih sam zaspao sretan. Ostalo ću pospremiti u kutije na kojima piše: “Razno”. Tamni će oblaci umrijeti od sablji nekog novog sunca, iz mog svijeta nestat će sve sivo i lažno. I dok ću putovati vlakom čežnje, simfonija tvog zagrljaja biti će tek prvi stupanj obećanja, a negdje, negdje na obzoru, čekat ćeš me osmjehnuta u bjelini. Gitare će disati s tobom, znam. Pogledom ću ti sve obećati, i duge ceste i još duže poljupce. Ako se i poskliznemo ponekad, biti će to tek kriva riječ u savršenoj pjesmi ili spoznaja da ću te vječno držati za ruku. Čekaj me na toj stanici bez imena, jer dolazim ti rađati neke nove svemire.
7 komentara za "Neki novi svemiri"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Aljoša
11/04/2013 at 7:24 pm Permalink
Izvrsno! Kratak tekst u koji je tako puno toga stalo.
Pozdrav!
11/04/2013 at 7:28 pm Permalink
Lijepa pjesma puna nade i obećanja. Veliki pozdrav Kristiane 🙂
11/04/2013 at 8:29 pm Permalink
hoćeš li u nizu ikad napisati manje dobru stvar , ne vjerujem
izvrsna pjesma u prozi
pozdravljam te
11/04/2013 at 10:54 pm Permalink
Pa da, ljubav uvijek iznjedri nešto novo, neke nove svemire
Kristiane, lijepe su i pozitivne tvoje riječi i što je najvažnije uvjerljive su u prenošenju emocije, a čitač to prepozna 🙂
By the way, ako se ne varam naišao sam na tvoje ime u zborniku “More na dlanu” , pa čestitam od srca 🙂
Pozdrav Veliki 🙂
12/04/2013 at 6:26 am Permalink
Pjesma kao zavjet, sjajno
pozdrav 😀
12/04/2013 at 9:51 am Permalink
Lijepo kao poljubac.
Takav je i užitak čitati te.
I tko te ne bi čekao s tim tvojim pjesmama na stanici bez imena?
12/04/2013 at 11:18 am Permalink
Kada odem, čekati ćeš me, pružene ruke, u bjelini. Konačni sastanak srodnih duša. Veliki pozdrav, odlična pjesma