Nemam više vremena za tugu,
ne želim u srce pustiti sjetu,
ni da crne misli prate jedna drugu
kao vrana vranu kad prati u letu
Nije duša grumen zemlje crn
da se tako lako gazi;
i ruža ima sakriven trn
da je čuva, da je pazi
Ovo malo ljubavi što u srcu nosim
darovaću nekom ko zna da je vrati,
nije to milostinja da se za nju prosi
pa srce bude zgaženo kao trave vlati
Ovaj život zgrabiti ću snažno,
kakav god da je ipak je drag,
i sve što željeh a bilo je lažno
ostaće kao zarasli trag
Marija
21/02/2013 at 5:41 pm Permalink
Sani, uvod s vranama je savršeno dočarao crne misli
lijepa i iskrena emocija
pozdravljam te
21/02/2013 at 5:59 pm Permalink
Uzmi život Sani, a tugu ostavi pjesmama. Posebne su mi prve dvije strofe koje već nekoliko puta čitam. Istina, i vrane i trn na ruži su poznati motivi, ali tvoj im je stih dao novi, privlačni ugođaj. Lijep pozdrav 🙂
21/02/2013 at 6:31 pm Permalink
Zivot je kratak da bi se vrteli po notama tuge, a vrane su posebne.
Lep pozdrav Sani 🙂
21/02/2013 at 6:41 pm Permalink
lijepo .nije to milostinja da se za nju prosi
pozdrav
21/02/2013 at 6:48 pm Permalink
Živi život punim plućima. Vidi se iz priloženog da to možeš.Sve najbolje!
21/02/2013 at 6:48 pm Permalink
Jako dobro kao i uvijek…
Ustvari vedra pjesma, jer tuga ostaje samo u pjesmama…
LP
21/02/2013 at 7:31 pm Permalink
I ova je dobra. Ima štimung. Pozdrav!
21/02/2013 at 8:04 pm Permalink
Sani , ovo mi je jedna od najdražih tvojih pjesama,
srdačan pozdrav!
P.S.Valjda zato što volim optimiste
21/02/2013 at 10:32 pm Permalink
Ovaj život zgrabiti ću snažno,
kakav god da je ipak je drag,
i sve što željeh a bilo je lažno
ostaće kao zarasli trag
sansan, ova je dobra, nema tuge, noć, sfd