Možda se trudim previše,
možda moje povelje ljubavi što dajem tvojoj uzavreloj čežnji,
razbijaju se o hridi tvoje slobode.
Ponekad,
kada me stegne u grudima zbog nemoći koju osjećam,
pitam se,
gdje je nestala jednostavnost,
gdje su proljeća kada se zeleni
i jeseni kada se crveni?
Gubimo li se u željama obećanja što smo ih dali na bjelini kreveta,
u bjelini sumraka pod svijećama?
Ne znam.
Jedan trenutak je dovoljan,
pa da se opet vratim u cvjetne livade savršenstva.
Jedan tvoj uzdah ili slatka riječ
kao eliksir života,
ponovo me povuče u skrivene svjetove,
moje i tvoje.
I tada smo opet bezvremenski trag u svemiru,
neuništivi sklad ljubavi, romantike i snova.
Ipak ćemo zajedno dijeliti jastuke.
Sada znam.
julija
15/04/2012 at 8:19 am Permalink
Predivna je ova tvoja pjesma, nježna i strasna, romantična i željna ljubavnih zagrljaja 🙂
15/04/2012 at 8:41 am Permalink
I tada smo opet bezvremenski trag u svemiru,
neuništivi sklad ljubavi, romantike i snova.
Ipak ćemo zajedno dijeliti jastuke.
Umori se srce pa pobjegne, traži, a onda shvati da je uzalud, da sve u njemu želi da se vrati. Pjesma koja će se svidjeti svim posljednjim romanticima koji, srećom, još koračaju ovim svijetom. 🙂
15/04/2012 at 8:51 am Permalink
Jako lijepo, pozdrav Pipo!
15/04/2012 at 8:56 am Permalink
Jedan trenutak je dovoljan,
pa da se opet vratim u cvjetne livade savršenstva.
dobra
pozdrav (LP)
sfd
15/04/2012 at 9:54 am Permalink
Dugo si tragao ali se isplatilo.Poeticno iskazana ljubav.
Pozdrav!
15/04/2012 at 10:49 am Permalink
Ovo je predivno, i neka sam nepopravljivi romantik .
15/04/2012 at 11:09 am Permalink
gdje je nestala jednostavnost – jedan trenutak je dovoljan
Dva stiha koja su po meni temelj ove tvoje dobre i zanimljive pjesme koju si svrstao u kategoriju misaonih ( između ostalog ) što ona uistinu i jest.
Lijep pozdrav Pippo !