Naoružana riječima
žudim, neotjelovljena
u okovima guste krvi
prekrivena velom čula
za papir sam slijepljena.
Niječe me trpka zbilja
razoran porod emocija
bolno slomljene kičme
ljubav nam je oštećena
nikad nije prohodala.
Bojno polje zjapi prazno
riječi bile su pogibeljne
sad odustajem od sebe
vijoreći bijelu zastavu
poražena u lošem stihu.
*
Silence
Marija
Suzana Marić
06/06/2012 at 7:35 am Permalink
Nameće mi se nemušta parafraza Miljkovićeve ‘Uzalud je budim’ gdje kaže nešto kao ‘jer će se probuditi drugačija i nova’. Plava se, čini se, danas budi upravo takva i ono što čitam je, koliko god bilo različito od onoga na što nas je navikla, još jedna potvrda da smo svjedoci nastanka vrlo, vrlo zanimljive poetike. Umjetnici su skloni pretjerivanju kada govore o svom stvaralačkom procesu, ali svima je zajedničko da slave upravo sam proces, manje njegov rezultat. Čitatelju taj dio stvaranja ostaje skriven i suočen je samo s rezultatom kojim samo može zamišljati proces. Plava razotkriva i sam proces – jer se pred svima nama, ovdje na portalu, stalno pokazuje u mijeni. U ovoj pjesmi me najviše dodiruje posljednja strofa. Sjajno napisano.
06/06/2012 at 9:31 am Permalink
vijoreći bijelu zastavu
poražena u lošem stihu.
-Predala si se ti Perlaa odavno. Odavno je izvješena bijela zastava. To je tvoj nagon za izražavanjem sebe, nagon da se ostvaruješ stihom, da krvariš osjećaje, bičuješ strast. Predala si se stvaralaštvu tako specifično tvojem, dobrom pjesničkom osjećaju i kvalitetnom, u mučnom porodu ostvarenom stihu.
06/06/2012 at 9:55 am Permalink
prekrivena velom čula
za papir sam slijepljena.
Jako dobra pjesma Perla, ti na poseban način znaš predočiti svaku emociju.
Ako je pjesma odraz stvarnosti nadam se da je prolazne naravi. još je veliki Vidrić pisao o uskoj povezanosti stvaranja i boli 🙂
Pozdrav Perla od srca !
06/06/2012 at 11:31 am Permalink
prekrivena velom čula
za papir sam slijepljena….
Ti nemožeš biti poražena čak ni u lošem stihu, jer ih kod tebe nema
pozdrav
06/06/2012 at 12:33 pm Permalink
Niječe me trpka zbilja
razoran porod emocija
bolno slomljene kičme
ljubav nam je oštećena
nikad nije prohodala.
Jaka emocija. Tužna ljubavna pjesma.
LP
06/06/2012 at 1:58 pm Permalink
Niječe me trpka zbilja
razoran porod emocija
Snažne riječi, inače je to kod tebe pjesništvo uvijek nabijeno emocijama i snažno 🙂
06/06/2012 at 4:56 pm Permalink
Dobra i emotivna pesma, bas si naoruzana recima perla, samo nastavi. Lep pozdrav 🙂
06/06/2012 at 5:33 pm Permalink
pjesnici su kao sve gljive svijeta
svi su oni povezani
samo što su neke dominantne
neutralne, neke su antagonisti
otrovne, a neke jednostavno drage
a neke su tako posebne
što pišu ritmom tijela što se njiše na povjetarcu
dok ih životne priče nose kroz ljubavi i boli
naoružani su do zuba
maštom, dobrotom srca
laganim koracima
i tu nema lošeg stiha
samo žudnja za vedrinom,
suncem da se okreću kotači
neobičnih neispričanih priča
eto gac perlita, želim ti lijep i osmješen dan
SFD
06/06/2012 at 6:08 pm Permalink
Bojno polje zjapi prazno
riječi bile su pogibeljne
sad odustajem od sebe
vijoreći bijelu zastavu
poražena u lošem stihu
Ne vij bijelu zastavu nema poraza još je slova ostalo i nikako nije loš stih.Izvrsno Blu.
06/06/2012 at 7:00 pm Permalink
Izvrsna pjesma.
Riječi…
Mogu bit spas,melem,ljepota.
A krivo izgovorene ,razaraju sve što smo gradili.
06/06/2012 at 7:58 pm Permalink
Nešto se bitno dogodilo, nešto se izokrenulo, jer ovako se predati može samo uz velike promijene. Pozdrav 🙂
06/06/2012 at 7:59 pm Permalink
Odlicno Perloo.Emotivno jaki,jezgroviti stihovi koji zorno pokazuju tvoje dusevno stanje.
Lijep pozdrav!
07/06/2012 at 8:09 am Permalink
ti si Perlo odlična,nemam te šta hvaliti niti trošiti uobičajene riječi
pozdrav :))
08/06/2012 at 7:02 am Permalink
Zahvalna sam 🙂 Ljudi, budite mi dobro !