Prošlost kroči na smrznut, skliski trijem. Potpuno naga, pred mojim je vratima. Traži svoje mjesto u daščanoj ljuljačci od sanja i klati se nijemo, iscrpljena – utrobe pune uspomena. Promatram ju iz sigurnog doma, ognjem smiraja ugrijana. Vrata su zabravljena, višestruko zaštićena. Isuviše dugo pratila je moje stope u snijegu, u pijesku nezaborava, niz litice i gudure boli – oluju je podizala, leđa mi ranjavala.
Oduvijek je bila ovdje, dozvana mojim jastvom. Nepokolebljiva.
Bezbroj puta sam posrnula, upravo njome progonjena. Sustizala me kao stranac prepoznatljivog, ciničnog osmijeha. Zaogrnuta plaštom toplih obmana – u mrak me odvela. Ovdje me uzastopno noćima silovala, priljubljenu uza zid silovitih sjećanja. Hladnim prstima kožu mi je doticala, jezikom oštrim prodirala – u srž nemoći. Kako se oduprijeti boli što s godinama užitkom postaje, kao srasla potreba u umu zarobljena ?
Tražim pogled tišine i ostajem nedorečena, ugasivši svjetlo. U sebi.
*
Silence
julija
Mihaela
Lav
20/05/2012 at 7:12 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=URrdbu6EclM
20/05/2012 at 9:15 am Permalink
Kako se oduprijeti boli sto godinama uzitkom postaje, kao srasla potreba u umu zarobljena?
Jako dobro perla, lep pozdrav 🙂
20/05/2012 at 9:34 am Permalink
“Kako se oduprijeti boli što s godinama užitkom postaje, kao srasla potreba u umu zarobljena ?
Tražim pogled tišine i ostajem nedorečena, ugasivši svjetlo. U sebi.”
Prošlost je jaka jer se ugnijezdi u umu i tu ostaje zaštićena, nepromjenjiva, varljivo šalje impulse da je još uvijek onakva kakva je bila, poželjna, strastvena, tajanstvena, sudbinska, da još može puno dati. Ali, ako pogledaš s balkona vidjet ćeš da je načeta, potrošena, da joj je osmijeh ukočen, neprirodan, kosa prorijeđena, da glumi sadašnjost, da koketira s budućnosšću. Ne treba je odbaciti jer je bila naša, ali niti grliti, svjetlo gasiti. Pustiti je gdje je i napisati poneku dobru pjesmu njome nadahnutu. Pozdrav Perlaa 🙂
20/05/2012 at 9:44 am Permalink
Traži svoje mjesto u daščanoj ljuljačci od sanja i klati se nijemo, iscrpljena – utrobe pune uspomena.
Sustizala me kao stranac prepoznatljivog, ciničnog osmijeha. Zaogrnuta plaštom toplih obmana – u mrak me odvela.Hladnim prstima kožu mi je doticala, jezikom oštrim prodirala – u srž nemoći.
-samo čitam, ćutim kao stranac u magli
Kako se oduprijeti boli što s godinama užitkom postaje, kao srasla potreba u umu zarobljena ?
-mislim da si ti ipak jača od toga
puno Sunca ti danas želim
SFD
20/05/2012 at 12:25 pm Permalink
Tražim pogled tišine i ostajem nedorečena, ugasivši svjetlo. U sebi.
Tebe se mora čitati. Radim to s posebnim užitkom. A onda bih mu (užitku) dalje cijedio okus bez moći da tek tako odustanem.
Srdačan pozdrav, Perla!!!
20/05/2012 at 2:21 pm Permalink
Bilo što da napišem ništavno bi bilo naspram ove predivne pjesme zato šutim i čutim.Bravo Blu.
20/05/2012 at 4:10 pm Permalink
nema ,ne postoji ništa protiv boli ,sve što se učini pobjeda samo je privid
što je prije zagrliš prije će minuti
pozdravljam te Perlice
20/05/2012 at 6:48 pm Permalink
Jako i nadahnuto!
Lijep pozdrav!
21/05/2012 at 5:51 am Permalink
Zahvalna sam na vašem odvojenom vremenu 🙂 Uživajte u danu !