nepovoljna demo(n)grafska slika (bez nekih izgleda za priču)


stojeći na stijeni
visoko gore iznad oblaka
osjećao bi se kao ptica
da mu na tom željeznom prstenu
oko zglavka desne ruke
nije visio kamenčić

osluškivao je starog pjesnika
kako mu podno nogu
uzdiše svoje stihove
raspirujući stalnu čežnju:
vratiti se u Dječaka
napustiti željezni naraštaj
opet postati kraljem zlatnih obronaka

možda bi tijelo ostalo priljubljeno o kršno tlo
pušteno da odumre od nemicanja
da mu u tom presudnom času
na rame nije skočila Schrödingerova mačka
i (m)jauknula u uho:
‘Ne možeš istovremeno biti živo i mrtvo’

pljunuo sam u zmijsko oko
koje se približavalo vijugajući
‘Oprosti,
no još nije vrijeme za uspavljivanje’
ispričah se obzirno
i pojurih kroz serpentarij
do izlaznih dveri
oprezno prođoh ispod timpanona
visoki reljef stanovnika zemlje okružene vodom
s jedne strane uklesan putokaz osvjetljava
put za vrli novi Tartar
s druge strane beskrajna kolonada
džambo karijatide u raznim pozama
zovu u splet svojih zamršenih hodnika

tuga se kao rastopljena svijeća
slijeva niz užareni točak
koji se prestao vrtjeti
dok zavodljivo pjeva Orpheus
ležeći na suhozidu
pored statue praiskonskog usmjerivača duša
i smiješi se na prolaznika
izazovno dodirujući spolovilo

izdajnik i asasin
osuđen na pakosni kamen
zastade osupnut paklenom ljepotom
i sino-ubojica zaboravi na žeđ
a bogovi se smilovaše
suvremenom naraštaju
dajući mu na uvid
sveti versarij:

zabavljajte se
žderite i ločite
orgijajte po domjencima
u tim svojim svetištima
grabite grabite
zgrčite se na jedan kup
da vas lakše zgaze divovi
kad izađu iz tog grotla
koje kulja ispod vas

na izlazu iz labirinta
smrtno strpljivo
čekaju braća Taurus: Mino i Ken
objavljuju epifaniju
kompliciran proces separacije
od davatelja životnih usluga
šopajući prolaznike zastarjelim stranicama
nepročitanih knjiga

anđele snolikih vjeđa
što odmaraju se na smrznutim granama
pitam
poznaju li svijet
u kojem uvijek ima snijega
u kojem se mogu tabati staze nepravocrtnosti
u kojem su jasno vidljiva govna na putu

pušu u šake
grijući zaleđene prste
s krila im otpada perje
a s vjeđa trepavice
u hladnim biserima
‘Opet si usnio san
u kojem ti pomažemo hvatati krijesnice
po livadama natopljenim
mirisom prokletih Blakeovih ruža’

toplina se ne želi vratiti
u promrzle udove
pucaju žile dalekovoda
kuća bez krova zavija na hladni mjesec
u preponama ključa bludna želja
za spajanjem
tamnih ponornica s užarenim loptama s neba

čvrst i nemilosrdan naraštaj
niknut će iz kamenova
koje kraljevski par ostavlja iza sebe
bacajući ih preko ramena

10 komentara za "nepovoljna demo(n)grafska slika (bez nekih izgleda za priču)"

  1. salke
    salke
    16/04/2018 at 1:46 pm Permalink

    pljunuo sam u zmijsko oko
    koje se približavalo vijugajući
    ‘Oprosti,
    no još nije vrijeme za uspavljivanje’
    ispričah se obzirno
    i pojurih kroz serpentarij
    do izlaznih dveri
    oprezno prođoh ispod timpanona
    visoki reljef stanovnika zemlje okružene vodom
    s jedne strane uklesan putokaz osvjetljava
    put za vrli novi Tartar
    s druge strane beskrajna kolonada
    džambo karijatide u raznim pozama
    zovu u splet svojih zamršenih hodnika

    Misaona moćna pjesma, puna maštovitih vilinskih metafora! Čitam je kao više mogućnosti suprotstavljanja silama svijeta.

    Vozdra, rista!

  2. robijan
    robijan
    16/04/2018 at 4:55 pm Permalink

    Nekoliko cjelina… moglo bi se više pjesama iz ove složiti. Mozda ću jednom… Hvala Rista 😊

  3. roverroverled
    roverroverled
    16/04/2018 at 4:19 pm Permalink

    Možda će biti glupo ovo što ću napisati, ali mene je ova pjesma asocirala na uspavljivanje Iggya tigraste mačke koja je 15 g bila moj vjerni suputnik, jako me se kompozicija dojmila i drago mi je što si je objavio. Pozdrav gospodine R.

  4. robijan
    robijan
    16/04/2018 at 4:58 pm Permalink

    Žao mi je zbog Iggyja, ali opet – dugo ste proveli zajedno, čitav jedan mačji vijek, a onda…i to je dio života. Pozdrav i tebi Leane. 😊

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    16/04/2018 at 8:28 pm Permalink

    Morala sam još jednom pročitati ovu zanimljivu pjemu. Da se o njoj razmišljati. Ušla mi je poput bube u uho 😉 lijep pozdrav šaljem 🙂

  6. robijan
    robijan
    17/04/2018 at 9:34 am Permalink

    Ne daj bubama u uho Suzana! Tjeraj to van 😉 😀
    Hvala ti, ugodan ti dan želim. 🙂

  7. Marija
    Marija
    17/04/2018 at 8:56 am Permalink

    Pjesma kao da želi obuhvatiti svu složenost svijeta i postojanja. Nije za jednokratno čitanje. Mogle bi se o njoj napisati stranice teksta, ali sumnjam da bismo dobili ikakav siguran put koji bi išao pravolinijski široko i ne bi bio posut svime i svačim, baš kao i život.

    A jesu li mitovi nekada bili stvarnost? Minotauri, kentauri i ostali? Tko zna.
    Pozdrav, Robijane!

  8. robijan
    robijan
    17/04/2018 at 9:31 am Permalink

    Hvala Marija. Ponovit ću djelomično današnji komentar Salkeu s današnje objave – Pjesma nije iz ovog vremena. Pitali su me prije par godina na jednom pjesničkom susretu jesam li pisao o ratu. – Jesam. – Ali nismo nigdje vidjeli – rekoše. Nisu ni mogli. Prehermetično. Ova jučerašnja i današnja. Jedino sam tako mogao…
    Pozdrav i ugodan ti dan 🙂

  9. mirko1
    mirko1
    17/04/2018 at 9:02 am Permalink

    Robi, nemjerljiv je osjećaj što imam priliku čitati te.
    Srdačno,
    Mirko

  10. robijan
    robijan
    17/04/2018 at 9:35 am Permalink

    Hvala Mirko, isto osjećam kad ja čitam tvoje 🙂 <3

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.