Neprobojan sam mrak

Mislim da mogu svakim dahom
čuti svoju zaglušujuću tišinu.
Mogu vidjeti svoju tamu,
neprobojnu s prkosom,
dok kušam gorčninu žući
njenog prezrenog straha.
I mislim da zbog toga sam sam,
ali nisam siguran,
ništa mi nije više jasno.

I gluh sam, od šumova statičke pozadine.
I slijep sam, od misli previše neuredne.
Al’ ne mogu bježati od njenog straha,
kojem, sve je užasna i nepravilna pogreška.
I nisam sam, jer izbjeći još ne mogu
ovu svoju poetičnu gnusobu.

Mrtav, mrtav ja jesam…
Podvrgnut smrti već bio sam,
i samo smrtno se osjećao…
I sve što sam bio,
skliznulo je..
skliznulo je u portal za mrak.
Duboko u smrti, moj sjebani mozak,
gluh i slijep, sve prihvaća i priznaje.

I ovdje nitko nije, apsolutno nitko,
nitko osim mene…
I tu drugih biti više neće,
Apsolutno.. riječi niti jedne…
Ne želim više predviđati ishode.
Zato.. sam plivat ću u mraku,
dok se potpuno ne utopim
u svoju, zaglušujuću tišinu.
Napravit ću sporazum s njenim strahom
i formirati savez samorazgradni.

Mogu samo okusiti njenu mučninu
od preziranog straha u želucu.
I definitivno biti ću sam…
Ali nisam siguran…
Ništa, ništa mi više nije jasno…
Gluh ja jesam,
i ne čujem više ništa.
Ja sam kip, zaglavljen u statičkoj
sljepoći ljubavi, bogomdanoj..
Ja sam dogmatičan
mrak neprobojan…

5 komentara za "Neprobojan sam mrak"

  1. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/10/2018 at 7:00 pm Permalink

    Gluh ja jesam,
    i ne čujem više ništa.

    Milane, sa ovim se stihovima ne slažem. Sretan si,ne znaš koliko si sretan. Otvori dušu,otvori oči i pronaći ćeš razlog za život.Samoća i predaja ubijaju prije vremena. Vjeruj mi ! Ugodnu večer ti želim i nema predaje !

  2. AnjaL
    AnjaL
    11/10/2018 at 7:38 pm Permalink

    Dojmljiva je pjesma… Biti neprihvaćen zbog tuđega straha nije nimalo lako…
    Teško se suočiti i s vlastitim strahovima, s vlastitim utamničenjem, a kako li je tek s tuđim…
    Nekako mi se čini da ima nade u pjesmi, iako se osjeća nepomičnost i utamničenost…
    “Ja sam kip, zaglavljen u statičkoj
    sljepoći ljubavi, bogomdanoj..
    Ja sam dogmatičan
    mrak neprobojan…”

    Sve dobro ti želim, Mihael…
    p.s. imaš anđeosko ime, onoga koji je pobijedio tamu!!

  3. Mihael
    Mihael
    11/10/2018 at 11:35 pm Permalink

    Hvala Suzana na osvrtu.

  4. Mihael
    Mihael
    12/10/2018 at 12:40 am Permalink

    Hvala AnjaL, Mihael mi je imendan, da.. sa razine svoje duše, rekao bih da sam sebi tamničar postao.
    Lp!

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    12/10/2018 at 9:33 am Permalink

    Pjesma je teška pesimistična i tamna , spas je u tebi ,pokidaj spone s mrakom .prisili se i i pođi u susret suncu ,a onda napiši pjesmu
    pozdrav tebi

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.