Utkale se skale sjećanja u zaborav.
Nestaju slike i napisane note,
riječi, pjesme i anegdote.
Nestaje jedan život,
jedna ljubav mrtva.
Pitam se ostaje li iza ikakav trag,
il’ pokoja žrtva.
Pitam se.
I da li sjene sreće, sjene pratilice,
prate sad opet nekog nemilice,
da li.
Takva je sudbina ovih skala
ispisanih nebom,
okrutna i plačna.
Ali možda nećemo
to ni znati mila,
ako ostane samo jedna misao…
(prozračna)
Suzana Marić
Mihaela
03/06/2012 at 3:33 pm Permalink
Svaki kraj je tužan.
Svakako ostaje i trag i žrtva.
Ljubav je toga vrijedna.
I nikad mrtva:
Lijepa pjesma!
Pozdrav!
03/06/2012 at 3:44 pm Permalink
što sada bi
je li netko dirao šljivu, šalim se
Ali možda nećemo
to ni znati mila,
ako ostane samo jedna misao…
(prozračna)
tuga, tuga vlada našim tijelom, mislima i srećom
lijep dan želim
SFD
03/06/2012 at 4:02 pm Permalink
Tužno, lijepo i romantično, pozdrav Kristian !
03/06/2012 at 4:15 pm Permalink
I tvoja sudba je okrutna i placna. Tuzna, ali romanticna pesma. Pozdrav:-)
03/06/2012 at 6:20 pm Permalink
Kristiane, sigurna sam da na kraju tih stepenica postoji neka klupa za umornog putnika. Ako ne postoji, sjest ćete na stepenik i ta prozračna misao će donijeti sjene sreće.
Pjesma je prelijepa, osjeća se da ju piše ljubav. 🙂
03/06/2012 at 7:02 pm Permalink
Jako lijepa pjesma Kristijan.
03/06/2012 at 7:35 pm Permalink
Uspomene blijede i vrijeme cini svoje.Ipak svaka ljubav ostavi traga.Kristiane lijepo si to iznio u ovim stihovima.
Pozdrav!
04/06/2012 at 4:40 am Permalink
Uvijek ostaje trag i neke stihove piše razočaranje, a neke neprolaznost osjećaja … možda i kombinacija jednog i drugog. Pjesma mi ima snažan, tužan ton u dijelu gdje spominješ kako nestaje jedan život – obično je to onaj za koji smo živjeli … ljubav. Duboka emocija i lijepo napisano Kristiane.
Uživaj u danu !
04/06/2012 at 11:43 am Permalink
ako ostane samo jedna misao…
(prozračna)
pozz newe